Među svim blagdanima božićnog ciklusa nesumljivo svojim različitim običajima i dugom tradicijom u Petrinji posebno mjesto imaju Badnjak i Božić. Petrinjci su ovim danima, napose Badnjaku, udahnuli toliko autohtonosti i umilnog ozračja da se uistinu s pravom govori o hrvatskim božićnim običajima iz Petrinje, dok se neki doslovno služe sintagmom Petrinjski Božić.O Petrinjskom Božiću napisane su prigodne publikacije, scenski prikazi, postoji još uvijek živa narodna predaja, tu su i petrinjske božićne pjesme kao i živi i do danas očuvani elementi božićnih običaja.
Na Badnjak je uvijek posebno ozračje, od jutra se već pjevaju Božićne pjesme, Petrinjom se širi miris kruha i kolača gdje posebno mjesto zauzima kuglof koji će krasiti božićni stol. Na Badnjak se oduvijek pucalo, nekad iz karabitnjača i starih kubura, a danas uglavnom s petardama. Kad se polako spušta mrak Petrinjke nakade tamjanom prostorije svoga doma i blagoslove ih svetom vodom donesenom iz crkve od večernjice uoči Sveta tri kralja što daje poseban ugođaj i navješćuje nešto što će doći. Ni u jednoj petrinjskoj kući ne gori svjetlo u prostoriji gdje će se unositi i slaviti Božić. U mraku se tiho priča o Božiću i svetom činu koji slijedi.
Tada se unosi Božić. Domaćin ulazi, a pod rukom mu je naramak slame, a na slami je zdjelica s božićnim kolačem kuglofom na kome je jabuka božićnica s utisnutim novcem uz želju za obiljem, a oko kolača razno žito, orasi i lješnjaci. Domaćica unosi preko lijeve ruke bijeli stolnjak, a u desnoj drži upaljenu svijeću u spomen na zvijezdu repaticu koja je svijetlila one noći kada se rodio Isus. Ostali ukućani, a posebice dječica stoje skrušenih ruku promatrajući i sudjelujući u obredu.
Kad domaćin i domaćica uđu u sobu pozdrave s „Hvaljen Isus“, a ukućani odgovaraju „U vijeke“. Onda ponovo kažu „Sretan Božić“, a ukućani odgovaraju po starinski „I tebi duša“.
Slijede regule unošenja Božića, govori se „Daj nam Bog pilićov, račićov, guščićov, jarićov, praščićov, telićov i svega dobra kaj si od Boga želimo, a najviše mira, Božjeg blagoslova i slobodnog življenja“. Potom domaćin klekne, prekriži se i svi zajedno počnu moliti „Oče naš... Zdravo Marijo...Slava Ocu... Svi ustanu, a domaćin uzima žito iz zdjelice i posipa u obliku križa po sobi i ukućanima. Zatim uzme dva pramena slame i u obliku križa postavi na stol. Preko tog križa domaćica prostire dva stolnjaka te na čelo stola stavlja božićnu svijeću s hrvatskom trobojnicom, blagoslovljenu još na Svijećnici. Uz nju božićni kolač, kuglof na kojem je jabuka božićnica, žito u posebnoj posudi, a na vrhu stola je boca s medenom rakijom, potom šerbet i bermet, vino, luk češnjak i med te peruška, brus, ključ i šibice. Bačena je i preostala slama pod stol. Domaćin pokretom ruke napravi križ preko stola i reče: „Bože prekriži i blagoslovi ove svete dare“.
Zatim svi sjednu, uzmu na vilicu čevulu češnjaka i umoče u med protiv „coprnica“ i pojedu, a nekada se najmlađima stavljao češnjak u džep da ga nose kroz cijelu godinu. Na stolu su posna jela: grah salata, rezanci, riba, hladetina, kuhane suhe šljive i ostalo što se smije jesti prije ponoći. Kad je Badnja večera gotova, komadić kruha se umoči i vino pa se kapljicama gasi svijeća. Ako dim ode u zrak, u toj kući nitko neće umrijeti u novoj godini, ali ako dim krene na nekoga od ukućana, to je loš znak... Domaćin se potom zahvali Bogu za večeru i svi se zajedno pomole. Nakon večere svi zadovoljni i raspoloženi zapjevaju poznate petrinjske božićne pjesme: Na salašu, Miško kaj stojiš, Marija se majka trudi,Kakva je to svetlost, O pastiri, verni čuvari, Ne štentajte pastiri....
Svi ukućani pomno prate i osluškuju zvonce koje će najaviti betlemaše, dječake koji na Badnjak obilaze kuće i posebnim ulogama prikazuju grijeh prvih ljudi i navještanje Spasiteljevog rođenja. Otkada datira ovaj igrokaz, nije moguće reći no svakako je duge tradicije u Petrinji. Mnogi Petrinjci rođeni u 19. stoljeću potvrđivali su da je ovaj igrokaz božićnog običaja u Petrinji uistinu star jer ti kazivači nisu znali reći kada je i na koji način nastao. Tekst koji izgovaraju betlemaši, plod je domaće narodne predaje, a u igrokazu sudjeluje pet kostimiranih dječaka (često u ulozi Eve jedna djevojčica) koji glume: Anđela, Boga, Adama, Evu i Vraga.
Betlemaši kreću u čestitanje poslije 18 sati na Badnjak znajući da će tada biti rado primljeni jer su svi ukućani u domovima. U svakom domu izvode igrokaz te odlaze darivani. Nakon odlaska betlemaša ukućani se pripremaju za odlazak na polnoćku. Petrinjci su posebno ponosni na svoje betlemaše koji su sačuvali ovaj božićni običaj sve do današnjih dana, a često se kao pučki igrokaz prikazuje i na pozornicama kulturnih ustanova.
U kasnu Badnju noć, Petrinjci u skupinama iz svih dijelova grada, pjevajući božićne pjesme, dolaze pred crkvu sv. Lovre. Zvone zvona sv. Lovre u radosnoj božićnoj noći, oglašuje se zvonce kod sakristije s okićenim borovima uz glavni oltar i u svečanoj tišini čuje se otkucavanje ure na tornju. Ponoć je. Cijelo vrijeme trajanja polnoćke pred crkvom je pucnjava i žagor i mnoštvo koje nije moglo stati u crkvu. Nakon polnoćke, svi si vani čestitaju i pjevaju, a potom odlaze toplim domovima na obilnu večeru.
Crkvu sv. Lovre uz okićena božićna drvca krasi i veliki raskošan Betlehem kojega uređuje nekoliko Petrinjaca, a oslikana kulisa rad je akademskog slikara Davora Žilića. Ovaj slikoviti uradak dolaze pogledati brojni posjetitelji iz bliže i dalje okolice.
U prosincu se u Petrinji održavaju brojni programi pod naslovom Božićno – novogodišnji program te od kulturnih, sportskih i glazbenih programa izdvajamo tradicionalne koncerte Gradske limene glazbe, HPD-a „Slavulj“ i Folklorne sekcije „Petrinjčica“.
Ivanka Držaj
TZG Petrinje
Fotografija: petrinjskiradio.com