Kada dijete može ostati samo kod kuće?

iskreno slazem se s vama curama..prije je zaista bilo drugacije,moj muz je sa starijim sekama ostajao sam,dk su bili jako mali,i mlađi od trinaest godina..treba osamostaliti djecu ne ih pustiti da se odgajaju sami i da ih ulica odgaja.to ne,ali ih pustiti malo da se osamostale,da.moja sestra ima ih cetvero,starije(8godina i 6 godina)zna ostaviti same kuci i budu mirni.

mene je danas strah da mi netko ne otme dijete ili da joj ne naškodi.....nekada kada smo mi bili manji zakon je bio stroži, a nasilnici su se donekle bojali policije. Za svoje dijete ne mogu reći da je nesposobno jer ju učim da ne bude....te da bude što više samostalna, ali da ću ići po nju u školu ili na bilo kakve školske aktivnosti, hoću jer mi je to želja.....da znam da mi je dijete sigurno.

pa djete nemora biti debilcek, i gledam skolarce tu kod mene malo mjesto i naravno da nemoram ici po djete u skolu kada se svi znaju,  relativno je bezopasno,

ili kada sam ja isla u skolu isto islo se u grupicama i bilo je doslovno pet sest minuta hoda  do iste, ali recimo da zivim u zagrebu i da ide s tramvajem, do neznam kuda za prvi razred mi je mozda prerano osim ako ne ide s nekim drugim djetetom

kada moze ostati sam doma to zbilja nemogu procjeniti, jer ja zivjela s bakom i starcima tako da nisam to bas iskusila, iako mi se dobna granica od 13 čini prevelika,

Eh zaboravila sam na dio kad sam imala 8 godina i ostavili su me samu navečer jer su išli kartati u Novi Zagreb ili u susjedstvo par zgrada dalje

JA SAm za neko rjesenje između

da moja lucija ide sama u skolu, to je ok jer joj je skola maltene preko ceste, ali da je pustam da se pjesaci kilometrima do iste mi je bezveze,  nije samo problem slavina, plina i izrade sendvica, nego i činjenice, da danas ima vise perveznjaka na ulicama, neznam mozda cu biti prezastitnički nastrojena prema svom djetetu ali ja osobno je nepustam da tumara po rubovima cesta, kada se po istim vozi tako divljački,

a samostalnost djete s 13 godina moze ostati samo doma, ali da bih se osjecala sigurno i ne bih, drugo je onaj mali period kada svi rade, pa je djete kratko samo

ali da mi ostaje satima samo to nikao

[QUOTE=alba]Ne prije 13. godine? Moj brat i ja smo se sami vraćali kući iz vrtića, doma si pekli hamburgere i radili sendviče dok se roditelji nisu vratili s posla. Svaki je oko vrata imao vezicu s ključem. Danas djeca "ne znaju" doći kući doma iz škole nego ih se vozi autobusom 2km i manje. Mi smo hodali u grupici lijepo uz rub ceste i znali smo kako se treba ponašati na cesti, znali smo da se ne smije izaći iz kuće i ostaviti vodu da teče iz slavine, ako je plin uključen itd. ... Svako jutro za školu nas je budila budilica i sami smo se spremali i pješice išli u školu, bilo sunce, kiša, vjetar, snijeg ili led... od prvog razreda. Danas se prvačići ne smiju pustiti kući sami, netko mora doći po njih ako nema školskog prijevoza. Mislim da smo mi bili puno samostalniji i odgovorniji, danas se djeca tretiraju kao da nemaju mozga i da ništa ne mogu sami. Mislim da je to pretjerivanje i da bi djeca morala učiti biti odgovorna i samostalna. [/QUOTE]

Ne razumijem te sad što pišeš iz vrtića,valjda iz škole.Ja sam prva tri razreda išla u dnevni boravak.Međutim sa 6 godina sam išla sama tramvajem kod djeda i bake a koliko sam vidla neki svoju djecu prate do 13 godine tramvajem ili ih voze autom.Moja granica je 10 godina.I mislim pa moje rođake su išle u školu sa susjedama makar im otac nije imao fiksno radno vrijeme.Isto su ko i ja morale ići preko ceste koja je btw  puno šira od one koju sam ja morala prelaziti.Srećom imaju semafor

editirano 11.10.2011 7:19:48 od rubinasta

[QUOTE=alba]Ne prije 13. godine? Moj brat i ja smo se sami vraćali kući iz vrtića, doma si pekli hamburgere i radili sendviče dok se roditelji nisu vratili s posla. Svaki je oko vrata imao vezicu s ključem. Danas djeca "ne znaju" doći kući doma iz škole nego ih se vozi autobusom 2km i manje. Mi smo hodali u grupici lijepo uz rub ceste i znali smo kako se treba ponašati na cesti, znali smo da se ne smije izaći iz kuće i ostaviti vodu da teče iz slavine, ako je plin uključen itd. ... Svako jutro za školu nas je budila budilica i sami smo se spremali i pješice išli u školu, bilo sunce, kiša, vjetar, snijeg ili led... od prvog razreda. Danas se prvačići ne smiju pustiti kući sami, netko mora doći po njih ako nema školskog prijevoza. Mislim da smo mi bili puno samostalniji i odgovorniji, danas se djeca tretiraju kao da nemaju mozga i da ništa ne mogu sami. Mislim da je to pretjerivanje i da bi djeca morala učiti biti odgovorna i samostalna. [/QUOTE]

 tako su i moja djeca odrastala...

Joj meni pa upravo zbog ovakvih "stručnjaka" i raznih "telefona" djeca i pubertetlije danas i jesu sve nesposobniji, delikventniji, bezobrazniji... ja nisam nešto "stara", 22 su mi, imam sestru od 21  i brata od 18. Mama je imala mogućnost da nije morala radit dok smo mi odrastali, jer je tata dovoljno zarađivao, nego je bila doma, al svejedno smo svi troje sami išli i u vrtić, i u dvoršite i park, i u školu kad smo krenili i na zbor i ples i atletiku i šta sve ne, i nosili smeće bacit čim smo mogli kesu ponit, i kruh i ostale sitnice kupit na pazarić, iako je trebalo cestu prijeć do pazarića, i bez problema smo ostajali sami ako je mama trebala izać, ako su išli mama i tata na selo, a nama se nije dalo i sl. Radimo od djece degenerike i ništa drugo, koji žive samo za nove tehnologije, ne znaju se snalazit u vremenu i prostoru, nemaju pojma ramišljat svojom glavom, zalijepljeni su za roditelje, najčešće mamu i razmaženi do boli...