Kako prepoznati da vaše dijete ima ADHD?

Ja još uvik patim od ADDa.... I teško se nosim time... Odražava mi se na skoro pa sve u životu... Dakle, najviše ta pozornost i imam skoro sve simptome toga. ADHD mi osobno nije poznat...

editirano 2.10.2011 0:23:10 od bubulejica

Vidim da ste već podosta raspravile o temi; ja sam željela samo napisati da mrzim kada ljudi brkaju hiperaktivnost i zločestoću. Dakle, 3 - 5 % djece školske dobi ima poremećaj pozornosti i / ili ADHD. Ostala djeca su neodgojena. Alba, nažalost, nije uvedena u sve škole praksa (drugo je ono "na papiru") rada s djecom s ADHD-om po prilagođenom programu. Meni su u školi na listi "po prilagođenom programu" bila neka djeca koja tamo nisu trebala biti i obratno. Slažem se s Alope da je vrlo bitan (rekla bih ključan) pristup takvoj djeci. I, da, nažalost, roditelji (uglavnom oni neupućeni) s ponosom izgovaraju da im djeca imaju ADHD, ali i mnogi roditelji čija su djeca naprosto vrlo neodgojena i zločesta rado prikrivaju svoje nedostatke u odgoju izgovorom da im je dijete hiperaktivno.

ja sam učiteljica i - hiperaktivna djeca u školi rade po prilagođenom programu jer ne mogu usvojiti gradivo na način na koji mogu djeca bez ADHD-a, to nema veze s inteligencijom djeteta, nego s načinom učenja, takvo dijete ne može učiti prema predviđenom planu i programu, a osim toga, ako dijete ima ADHD, to ne znači da je iznadprosječno inteligentno.

Često čujem od raznih mama da kažu za svoje dijete :"Joj, kad je moje dijete zaista hiperaktivno, ima onaj, znaš, ADHD." To tako lako i sa ponosom izgovaraju kao da je danas u modi da im dijete ima ADHD, da je radi toga prohodalo sa 7 mjeseci, progovorilo i ranije, a riješilo super težak matematički zadatak još u vrtićkoj dobi. Mislim da ljudi brkaju neke stvari. Iako po meni ADD i ADHD i nije neki veliki problem. Problem je znati pristupiti i raditi sa takvom djecom, jer ona su zaista prekrasni mali genijalci koji ne mogu biti na miru.

 Kod odraslih koji zadrže obilježja ponašanja kao što su kod ADHD-a, više ne govorimo o hiperaktivnom sindromu, već se tada obično radi o kategorizacijama poput poremećaja ponašanja, odnosno poremećaja ličnosti, koji ovisno o svojim obilježjima mogu biti granični, emocionalno nestabilni, narcisoidni itd. itd. Neki od njih imaju tendenciju da se sa starošću smanjuju, pa čak i posve isčeznu, dok neki oblici ovih poremećaja ostaju kao trajno obilježje ličnosti.

 Odrasli mogu imati ADHD, makar on može potpuno nestati ili se smanjiti nakon puberteta.

Mislim da se danas dosta olako donose dijagnoze ADHD-a.

Djeca se u pravilu nemaju gdje iživiti, roditelji ih većinom vuku po šoping centrima i nekakvim igraonicama i klinci nemaju gdje ispucati svu nakupljenu energiju, što se onda često miješa sa ADHD-om...

ovo što je nany napisala bi trebalo biti tako, no čujem dosta priča o tome kako eventualno ADHD-ovci i danas, kao i prije, znaju prolaziti bez posebnog pristupa i označavaju se kao nemogući i zloćesti umjesto da im se pomogne.

Hiperaktivna djeca u školi ne rade po prilagođenom programu Alba, jer obično imaju viši IQ od ostale djece , već bi se s njima trebalo raditi individualno (ispitivati ih na početku sata kada još imaju koncentraciju, dozvoljavati im da iziđu iz razreda na par minuta i prošetaju, itd, itd)....

ADHD, moram priznat da je to puno raširenije pitanje u USA nego kod nas... A čini mi se da i ovaj članak američki. Poučni video o ADHDu: http://www.youtube.com/watch?v=ieqO-QCZJ5I

odrasli ne. s godinama se smanjuje

        jel mogu i odrasli imati  ADHD ? Imam neke od navedenih simptoma....