Ispričat ću vam kako sam u zagrebačkom zoološkom vrtu doživjela avanturu za Noć vještica.
Čim su se vrata zoo vrta zatvorila za posjetitelje, naša mala grupa uronila je u tajni svijet mašte i čarolije. Zagrijali smo se uz topli roštilj. Dok smo pekli hrenovke, naš nam je vodič otkrivao priče o podrijetlu Noći vještica. Punog želuca i sa svjetiljkama u ruci krenuli smo na čarobno putovanje po zoo vrtu.
«Kako otkriti tajnu velikog prijateljstva?» pitali smo svjetleće stablo na ulazu. Stablo nas je uputilo ka bakinoj kući i njenim simpatičnim stanovnicima. Mudre bake nije bilo kod kuće, ali smo na njenom tavanu upoznali nasmijane duhove. Ni oni nisu znali tajnu, ali su se pohvalili sa puno prijatelja životinja koji žive u bakinoj kući i sa kojima smo se ugodno družili. Svi su bili tamo; puhovi, sovice, noćni leptiri, miševi pa čak i tvorovi. Na daljnjem putu susreli smo čak i vukodlaka koji nam je dao da mu opipamo krzno, a vampir je posudio svoj plašt nama, svojim novim prijateljima.
Najveće je iznenađenje bila nam je vještica, Maksimirska coprnica. Kada smo najmanje očekivali dočekala nas je na trijemu svoje kuće koja je sva svjetlila u zelenom. Unutrašnjost kuće bila je topla i mirisala po limunu, a velik stol bio je sav u neredu. Imala je čitavo čudo neobičnih sastojaka; ljuskice od zmije, kišu skupljenu za punog mjeseca, kosti vuka, razne trave, perje ptica, zmijska jaja. Po čitavom su stolu bili razni recepti za napitke koje spravlja. Bio je tu recept i za ljubavni napitak, za vječni život i druge stare čarolije. Ipak, tajnu velikog prijateljstva nije znala, ali nam je otkrila recept za super prijateljski napitak koji smo zajedno napravili.
Dodavali smo sastojke u njen čarobni kotao i izrekli zajedničku čaroliju. Napitak smo svi zajedno popili. Vještica nam je rekla da je tako ukusan zbog čarobnih riječi koje smo u jedan glas izreklo. Dozvolila nam je da dotaknemo sve čarobne stvari i odvela do svoje najbolje prijateljice - crne jaguarice. Coprnica zna pričati sa životinjama pa smo otkrili koje sve tajne skrivaju bijele sove i crni gavranovi. Tako smo stigli do njenog prijatelja, čarobnjaka Leopolda.
Leopold živi u svom kamenitom dvoru, ali nije bio kod kuće. Vrata su bila otključana pa smo se popeli stepenicama, provukli kroz malena vratašca i potpisali u čarobnjakovu knjigu posjetilaca. Pod svjetlom svijeća razgledali smo njegov neobičan dom. Srećom, među starim knjigama i papirima našli smo i poruku da tajna velikog prijateljstva leži u svjetlosti čarobnih bundeva. Svi smo požurili do bundeva, osvjetlili ih i ugledali njihove široke osmjehe. Dakle, to je to, trebamo biti veseli i nasmijani kako bismo imali puno prijatelja. Za kraj, svatko je izdubio svoju prijateljsku bundevu. Nije to lak posao pa su u pomoć priskočili mame i tate, a i coprnica. Za kraj priče naše su bundeve oživjele u mraku a mi smo se našli okruženi novim dragim prijateljima.
Sljedeće godine pridružite nam se u zoo-u u novoj priči za Noć vještica.
Petra Kirasić
www.zoo.hr