Je li samo jedan „pravi“ ili je puno riba u moru?
Jedna od zanimljivih kontradikcija, što se ljubavi tiče, jest što toliko nas traži onog “pravog” ili onu "pravu“, a, s druge strane, kako bi nas motivirali, društvo nam stalno govori kako uvijek ima "puno riba u moru“.
Kako sve što radimo i bilježimo, odnosno svu inspiraciju crpimo od ljudi koji nas okružuju, tako sam ja ovotjednu inspiraciju našla u svom dragom prijatelju. Sjedimo mi tako na kavi, a on po 'ko zna koji put priča o tome kako se ne želi vezati za sve one svoje intimne družice (a njih po njegovim pričama ima), sve dok ne pronađe "pravu“.
Jedna od zanimljivih kontradikcija, što se ljubavi tiče, jest što toliko nas traži onog “pravog” ili onu "pravu“, a, s druge strane, kako bi nas motivirali, društvo nam stalno govori kako uvijek ima "puno riba u moru“. Kad bi zaista postojao samo jedan pravi ili prava, očito ne bi bilo toliko riba u moru. Znači da postoji samo jedna, a sve ostalo su planktoni, alge, moruzgve, što god već.
Osobno mislim da smo kompatibilni s i te kako mnogo više ljudi od brojke jedan, ali mi tu onda počinjemo s ocjenjivanjem, procjenjivanjem, podcjenjivanjem i odbacivanjem na temelju stvari kao što su izgled, inteligencija, sposobnost zarađivanja, veličine grudi ili kad govorimo o muškima o veličini - jelte one stvari, religijskih uvjerenja, mirisa, iritantnog smijeha, čega god se možemo dosjetiti ...
Ona greška koju mnogo ljudi često radi je da se zatelebaju u osobu koja nije zainteresirana za njih. Tu osobu gledaju kroz ružičaste naočale i smatraju je savršenom, da uopće ni ne vide opcije koje se još nude. Nitko nije toliko lijep ili sladak ili simpatičan ili ih razumije kao ta osoba. Tako je i moj prijatelj zapravo, kao, našao pravu osobu, ali ga ona uopće ne doživljava. Pa se sad sve ove ostale uopće ne mogu mjeriti s ovom (spomenimo i to da je on uopće zapravo ni ne poznaje toliko dobro, jer su do sad razmijenili sveukupno desetak rečenica).
To stanje bismo mogli nazvati romantičnom kratkovidnošću koja može trajati godinama i koja je često potaknuta toliko željenim objektom, osobom koja patniku daje nadu da šansa postoji, koliko god ona mala bila.
Netko pati od istog, ali ne toliko kroničnog poremećaja, kad idu u kafiće i klubove. Razgovaraju s jednom djevojkom (ili dečkom) i uvjereni su da je ona te večeri “prava” za njih. Provest će cijelu večer osvajajući tu ženu koja ih uopće ne doživljava, i onda kad ih konačno izravno odbije, durit će se i stajati po strani ignorirajući 100 drugih djevojaka, da bi na kraju pokunjeno sami otišli kući.
Osobe koje pate za "samo tom jednom jedinom“ osobom na same sebe vrše ogroman pritisak jer misle da i sami moraju biti savršeni, i da nešto s njima ozbiljno nije u redu kad ih ta osoba odbije. Cijeli im se svijet ruši jer ne mogu imati to "savršenstvo na Zemlji“, njihovu drugu polovicu, osobu savršenu za njih.
Glupost. Dragi prijatelju - da je savršena za tebe, bila bi s tobom. Savršenstvo je kad se dvoje ljudi voli, poštuje i žele da zajedno stvore bolji, zanimljiviji i značajniji zajednički život. Dobro je to Tim Robbins sročio: - Gubimo vrijeme tražeći savršenog ljubavnika, umjesto da stvorimo savršenu ljubav.
Bez zamjere,
Vaša Diva iz Međimurja
|
|
1.11.2009 20:14:14
magnolija | Br postova: 32281 |  offline  
a tko drugi nego on, federeta nasmijala si me sad
|
|
|
|
1.11.2009 20:09:08
federeta | Br postova: 4764 | offline
|
|
|
|
1.11.2009 19:20:58
seddana | Br postova: 1469 | offline
onoliko koliko se jedno drugom prilagodimo,i prihvatimo se sa svim nesavršenostima,toliko smo savršeni jedno za drugo...
|
|
|
|
1.11.2009 17:31:31
midnight | Br postova: 90 | offline
mlada sam, ali mislim da apsolutno savršenstvo ne postoji, to je samo etiketa koju smo skloni nalijepiti osobi s kojim se jako dobro slažemo.
no ljudi se mijenjaju i isto tako i životne prilike i situacije, pa se sve može preokrenuti.
ipak, sigurna sam da postoje ljudi s kojima možemo uvijek dobro funkcionirati i dobro se slagati, ali tu treba puno međusobnog razumijevanja, tolerancije i poznavanja.
osim toga, mišljenja sam da je savršenstvo zapravo dosadno, umjetno je, i nije to to ako nema neke bar sitne nesavršenosti.
:)
|
|
|
|
1.11.2009 12:35:01
balerina_ja | Br postova: 161 | offline
smatram da savrešna osoba ne postoji , nego kad dvije osobe su u vezi ili u braku , nastoje se prilagođavati i izgrađivati svoj odnos koji postaje sve bolji.
|
|
|
|
17.10.2009 19:03:17
lovely | Br postova: 13193 | offline
Slažem se sa Spirit, to je otprilike kao ono pitanje; možemo li promijeniti drugoga (recimo nama dragu ali ne tako savršenu osobu) .. odgovor je naravno, lakše je mijenjati sebe i prilagoditi se toj osobi što bolje možemo .. editirano 17.10.2009 19:03:43 od marinci
|
|
|
|
17.10.2009 16:32:04
ciciko | Br postova: 2790 | offline
Jedna od zanimljivih kontradikcija, što se ljubavi tiče, jest što toliko nas traži onog “pravog” ili onu "pravu“, a, s druge strane, kako bi nas motivirali, društvo nam stalno govori kako uvijek ima "puno riba u moru“.
-HE,HE,HE!!!!!
|
|
|
|
9.10.2009 12:09:55
tolila | Br postova: 698 | offline
hm...zašto svi teže savršenstvu kad je upravo u nesavšenostima čar??!!
|
|
|
|
6.10.2009 15:04:02
tinci27 | Br postova: 1 | offline
Savršene ljubavi nema bez savršene osobe. Pri tome mislim savršene osobe za mene, a to ne znači da se nećemo malo posvađati ili ponekad razilaziti u vlastitim uvjerenjima. Savršena ljubav nije ljubav bez diskusije, pa zar nam ne bi bilo dosadno da se ma baš u svemu slažemo. Zato ipak mislim da moramo potražiti savršenu osobu za nas, ali ipak ostaje pitanje :"Da li smo mi savršena osoba kakvu traži druga strana?"
|
|
|
|
5.10.2009 16:13:58
magnolija | Br postova: 32281 | offline
ma savršenstvo je precjenjeno volim nesavršenosti
|
|