Valentinovski post festum
Svi koji me znaju sada očekuju, kao i prošle godine, nešto nabijeno cinizmom, kritiku Valentinova, praznika izmišljenog za trošenje novca koji ljude diljem svijeta čini isfrustriranima zbog samih sebe, njihovih partnera, samačkog života ili seksualnosti. Ali ove godine neću.
Ove godine ja sam još uvijek singl, imam 27 godina i toliko posla (iako sam se upravo vratila s godišnjeg) da nemam energije pisati o tome koliko ne volim Valentinovo, ne zato što su se moji osjećaju promijenili, već zbog toga što možda ne osjećam iste emocije na isti način.
I dok sam uvijek za nešto što slavi ljubav, moja kritika na potrošačku kulturu Valentinova ostaje. I isto tako ne mogu ne primijetiti da ovaj dan na neki način ipak pogađa mnogo mojih "slobodnih“ prijateljica, koje odjednom tog dana ipak imaju vremena za kavu, večeru ili barem cugu na brzinu, a tjednima (i mjesecima) prije nemaju.
Zašto je biti sam nekima toliki problem? I zašto uopće ima toliko samih snažnih, uspješnih, obrazovanih, samostalnih, zaposlenih žena u kasnim dvadesetima i ranim tridesetima? Je li to naša nemogućnost da se odreknemo svoje nezavisnosti i prilagodimo malo nekom drugom? Ili je to krivo društvo koje nameće okvire unutar kojih bismo se morali svi ponašati? Sa svih strana nam govore kako se moramo oblačiti, našminkati, smršaviti, udebljati ... Biti pametna, ali ne previše pametna, imati smisao za humor, ali ne predobar smisao za humor, biti seksi ali i sramežljiva ... Nek' to sve ide kvragu!
Ove godine počela sam stvarno razmišljati o ljubavi. Mi ustvari toliko malo znamo o pravoj, stvarnoj ljubavi, umjesto toga se pokušavamo utrpati u kalupe o ljubavi koje nam "propisuju“ časopisi, televizija, filmovi i reklame. Nije lako navigirati kroz sve ovo, posebno ako volite nekog u ovo vrijeme kada se cijeni individualnost, a ljubav se, ona prava s puno osjećaja, smatra feminiziranom, zahtjevnom, čak i iracionalnom.
I žene i muškarci mogu voljeti duboko, potpuno i iskreno, no, u današnje vrijeme često se suzdržavamo jer bi to moglo pokazati našu ranjivost. Ono što sam počela shvaćati jest da je u današnjem svijetu, koji je pun mržnje, samoprezira, ljubomore, objektifikacije, rata i nasilja, voljeti sebe i nekoga drugog najrevolucionarnija stvar koju možete napraviti. I ne možemo suditi druge ili od njih očekivati da ispune nekakve nerealne standarde ljubavi. Ljubav, ako je išta, onda je svakako nepredvidiva. Dobro je to jedan pisac rekao: - U ljubavi, naime, ne postoji nikakva logika. Ljubav je potpuno iracionalna.
Možda je onda ponekad ok da i mi super samostalne djevojke volimo na taj ludi, iracionalni i nekontrolirani način. Ali ne preludo, naravno. :)
Bez zamjere,
Vaša Diva iz Međimurja
|
|
24.3.2010 9:39:48
verona | Br postova: 746 |  offline 
Zašto je biti sam nekima toliki problem? Pretpostavljam da odgovor leži u onoj famoznoj izreci...boje se lošeg društva kad su sami sa sobom. U braku sam, sretna i zadovoljna. Ali, da nije tako...da nisam maksimalno ispunjena i sretna, radije bih bila sama i zadovoljna svojim životom. Nikada nisam previše marila za norme ako mi nisu bile bliske zdravom razumi i duši. Meni je od tuđeg kimanja glavom oduvijek bio važniji moj mir :)
|
|
|
|
19.2.2010 11:27:13
nensi3482 | Br postova: 214 | offline
palac gore za članak, već sam se zabrinula što se ništa u tom stilu ne komentira
|
|
|
|
18.2.2010 21:30:35
tnx-ende | Br postova: 10491 | offline 
samo se djecu voli bezuvjetno
|
|
|
|
18.2.2010 21:26:02
magnolija | Br postova: 32281 | offline
ma to več filozofije, i da sam zaljubljena imam mozak
|
|
|
|
18.2.2010 19:28:00
brineta_25 | Br postova: 826 | offline
Lady Di(Bog joj dao pokoj)je sama rekla da bi joj bilo puno bolje da je u životu više razmišljala mozgom,a ne uvijek slijedila srce..Kad si zaljubljen i voliš,ništa ti ne predstavlja granicu.Ali ipak mislim da ne možemo ni birati koga ćemo voljeti,bio to samo prijatelj ili netko drugo,nešto ti jednostavno dođe i voliš odjednom...Samo nam je obitelj dana takva kakva je,ostale solucije života sami biramo i kreiramo,ali emocijama nitko ne može suzbiti niti provaliti u nas da ih izbaci,jer smo ljudi,komplicirani i teški,na dane tašti,preponosni,al u biti ranjivi.Divo moja,istina živa,tvoje riječi.Single je nešto što je skroz ok,ujedno i moj izbor(trenutni):-)
|
|
|
|
18.2.2010 16:09:31
zed | Br postova: 1 | offline
Slazem se da mozemo birati u koga cemo voljeti, a koga ne... no jel moguce iskreno voljeti onu osobu u koju nisi ''zaljubljen''. Znam da zaljubljenost prolazi i pretvara se u nesto drugo... no kako je moguce voljeti osobu u koju nisi zaljubljen i bit kraj nje iz ne znam kojeg razloga.... iz straha da se ne ostane sam??
|
|
|
|
18.2.2010 13:08:14
frances | Br postova: 79 | offline
Ja sam s 27 bila već drugi put mama, bila sam u vezi od srednje škole, i zapravo nikad nisam znala što znači biti singl. Sad kad na to gledam s odmakom, čini mi se da sam nešto ipak propustila u životu. Što se ljubavi tiče, slažem se da je potpuno iracionalna. Možemo birati koga ćemo voljeti, ali ne i u koga ćemo se zaljubiti.
|
|