Prisjetimo se dobrih trenutaka sa starim ljubavima...
Ponekad je čudno čega se sve sjetiš, onako nasumično, kad si sam u ranim satima, tik pred zoru. Kad svi spavaju, i ti si jedini budan. Osjetila su nekako oštrija. Lakše se čuje vjetar u krošnjama vani. Čudiš se sjenama koje se igraju po stropu sobe. A misli lutaju, i sjećanja, koja bi najradije potisnuli, sama od sebe naviru. A ponekad se vrate i svi oni osjećaji za koje smo mislili da su odavno pokopani.
To su momenti kada misli odlutaju daleko, ondje gdje žive duhovi našeg života. Mali podsjetnici na našu prošlost, sve što je bilo i što je možda moglo biti. Može se to nazvati emotivnim grobljem na koje se možda ne bismo trebali vraćati, ali ja s tim nekako ponekad imam teškoća, pa s vremena na vrijeme opet tamo zalutam.
Sjećam se događaja i ljudi iz svog života. Starih prijatelja, osjećaja ... I, s vremena na vrijeme, starih ljubavi. Sjećam se onih dobrih trenutaka. Onih sitnica koje smo dijelili, glazbu koju smo slušali, filmove koje smo gledali, gradove koje smo zajedno posjetili, glupe prepirke koje smo vodili, i smijeha ... Puno smijeha.
I srce ponovno počne udarati po dobro poznatom ritmu, u onom istom tempu. I nekako uranjam u ono što je nekad bilo i koliko je dobro bilo. I fali mi to. Osjećaj bliskosti, sigurnosti, povezanosti, na mahove obostrana luđačka opsesija. Čak i to mami osmjeh na lice.
Ali onda me u stvarnost grubo vrati praktični, pragmatični mozak. Sjetiš se da te osobe više nema. Više nema razgovora u rane jutarnje sate. I neminovno, prije ili kasnije, pojavi se i ona dobro poznata bol. Spoznaja da toga svega više nema.
I misli tu ostaju još koji tren. Podsjećaju da, iako je sve apsolvirano i završeno, od ljubavi ostaju barem sjećanja. A onda i ta sjećanja, barem na neko vrijeme i do neke nove zore, blijede. Taj je život proživljen.
Najbolje je ostaviti ta sjećanja, prihvatiti ih kao dio životnog iskustva. Živjeti u prošlosti je opasno. Zato kad u posjet dođu ovi "duhovi" ne treba im dozvoliti da se predugo zadržavaju. Njihova je svrha podsjetiti nas da, iako su te osobe otišle iz našeg života, to je barem dokaz da smo sposobni voljeti i biti voljeni.
Ljubav. Taj iracionalni, a opet racionalni, osjećaj. Jedini koji nam istovremeno donosi sreću i žalost. Veličanstvena katastrofa koja se traži repete. Uvijek nas povrijedi, i mi uvijek kažemo kako nikad nećemo dozvoliti da nam se to ponovno dogodi. A opet, s vremenom, mnogi od nas dignu se na noge i ponovno sve riskiraju. Upravo te ljude ja smatram hrabrima.
Bez zamjere,
Vaša Diva iz Međimurja
|
|
23.3.2010 19:02:35
kizo | Br postova: 2 |  offline 
pa onak.... iskreno jos sam mlad itd. i nakon prekida sa mojom prvom curom/vezu sto je trajala godinu i 3 mj sam shvatio da emocije i nisu tako dobre i savrsene vec da sve lijepo sto donesu tjekom veze se udvostruci i prebaci na unutrasnju bol nakon prekida... mislim, da sto ce ostati poslje ljubavi ovisi kakva je ta ljubav bila a i to ovisi od osobe do osobe sto smatra da je ljubav....
|
|
|
|
19.2.2010 11:39:42
natalija | Br postova: 2520 | offline
da nemamo prošlosti čega bismo se kasnije rado prisjećali i na neki način nas ona ispunjava kad smo tužni sjetimo se onih lijepih vremena koje smo imali i kada smo bili sretni... svojih prvih ljubavi, prve puse...
|
|
|
|
19.2.2010 11:37:38
frances | Br postova: 79 | offline
Sjećanje na prošlu, izgubljenu ljubav ne mogu i ne želim izbrisati, ona je dio mene, oblikovala me na nebrojeno puno načina. U mojoj glavi ima dovoljno mjesta i za nju i za moju sadašnjost.
|
|
|
Moderator(ica)
|
23.10.2009 10:42:05
ivancica | Br postova: 10547 | offline
[QUOTE=misscynic]Iako je meni to (što ostaje nakon ljubavi) najbolje sročio Momo Kapor u "Uni" (zanemarimo sad na trenutak političko opredjeljenje i njegove aktivnosti u posljednjih 19 godina) "Je li to sve što ostaje od ljubavi? I šta uopšte ostaje posle nje? Telefonski broj koji lagano bledi u sećanju. Čaše sa ugraviranim monogramima ukradene u "Tri lađara". Posle ljubavi ostaje običaj da se belo vino sipa u dve čaše i da crte budu na istoj visini. Posle ljubavi ostaje jedan sto u kafani kod "Znaka?" I začuđeni pogled starog kelnera što nas vidi sa drugima. Posle ljubavi ostaje rečenica: "Divno izgledaš, nisi se ništa promenila..." i "Javi se ponekad, još imaš moj broj telefona". I neki brojevi studentskih soba u kojima smo spavali ostaju posle ljubavi. Posle ljubavi ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali posle ljubavi. Posle ljubavi ostaju melodije sa radija koje izlaze iz mode. Ostaju znaci ljubavne šifre: "Ako me voliš, započni sutrašnje predavanje sa tri reči koje će imati početna slova mog imena". Ušao je u amfiteatar i rekao: "U našoj avangardi..." Poslao mi je poljubac. Posle ljubavi ostaje tvoja strana postelje i strah da će neko iznenada naići. Klak - spuštena slušalica kada se javi tuđi glas. Hiljadu i jedna laž. Posle ljubavi ostaje rečenica koja luta kao duh po sobi: "Ja ću prva u kupatilo!" - i pitanje: "Zar nećemo zajedno?" Ovaj put ne. Posle ljubavi ostaju saučesnici: čuvari tajni koje više nisu nikakve tajne. Prepune pepeljare i prazno srce. Navika da se pale dve cigarete, istovremeno, mada nema nikoga u blizini. Fotografije snimljene u automatu, taksisti koji nas nikada nisu voleli. Posle ljubavi ostaje povređena sujeta. Metalni ukus promašenosti na usnama. Posle ljubavi ostaju drugi ljudi i druge žene. Posle ljubavi ne ostaje ništa. Katastrofa! [/QUOTE]
predivno napisano i jako tužno...ja ne želim da naša ljubav ikad prestane! rastužim se kad pomislim uopce na tu mogucnost 
|
|
|
|
23.10.2009 10:32:58
lada10196 | Br postova: 5769 | offline 
A zašto nakon ljubavi ne bi ostalo saznanje da si volila i da su tebe volili. To mnogi ne dožive u 100 god.
|
|
|
Moderator(ica)
|
23.10.2009 10:22:15
lola | Br postova: 19658 | offline
[QUOTE=nebica]
[QUOTE=simonica]
[QUOTE=misscynic]Iako je meni to (što ostaje nakon ljubavi) najbolje sročio Momo Kapor u "Uni" (zanemarimo sad na trenutak političko opredjeljenje i njegove aktivnosti u posljednjih 19 godina) "Je li to sve što ostaje od ljubavi? I šta uopšte ostaje posle nje? Telefonski broj koji lagano bledi u sećanju. Čaše sa ugraviranim monogramima ukradene u "Tri lađara". Posle ljubavi ostaje običaj da se belo vino sipa u dve čaše i da crte budu na istoj visini. Posle ljubavi ostaje jedan sto u kafani kod "Znaka?" I začuđeni pogled starog kelnera što nas vidi sa drugima. Posle ljubavi ostaje rečenica: "Divno izgledaš, nisi se ništa promenila..." i "Javi se ponekad, još imaš moj broj telefona". I neki brojevi studentskih soba u kojima smo spavali ostaju posle ljubavi. Posle ljubavi ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali posle ljubavi. Posle ljubavi ostaju melodije sa radija koje izlaze iz mode. Ostaju znaci ljubavne šifre: "Ako me voliš, započni sutrašnje predavanje sa tri reči koje će imati početna slova mog imena". Ušao je u amfiteatar i rekao: "U našoj avangardi..." Poslao mi je poljubac. Posle ljubavi ostaje tvoja strana postelje i strah da će neko iznenada naići. Klak - spuštena slušalica kada se javi tuđi glas. Hiljadu i jedna laž. Posle ljubavi ostaje rečenica koja luta kao duh po sobi: "Ja ću prva u kupatilo!" - i pitanje: "Zar nećemo zajedno?" Ovaj put ne. Posle ljubavi ostaju saučesnici: čuvari tajni koje više nisu nikakve tajne. Prepune pepeljare i prazno srce. Navika da se pale dve cigarete, istovremeno, mada nema nikoga u blizini. Fotografije snimljene u automatu, taksisti koji nas nikada nisu voleli. Posle ljubavi ostaje povređena sujeta. Metalni ukus promašenosti na usnama. Posle ljubavi ostaju drugi ljudi i druge žene. Posle ljubavi ne ostaje ništa. Katastrofa! [/QUOTE]
[/QUOTE]
[/QUOTE]Stvarno žalosno...
|
|
|
|
23.10.2009 9:27:53
nebi | Br postova: 20325 | offline
[QUOTE=simonica]
[QUOTE=misscynic]Iako je meni to (što ostaje nakon ljubavi) najbolje sročio Momo Kapor u "Uni" (zanemarimo sad na trenutak političko opredjeljenje i njegove aktivnosti u posljednjih 19 godina) "Je li to sve što ostaje od ljubavi? I šta uopšte ostaje posle nje? Telefonski broj koji lagano bledi u sećanju. Čaše sa ugraviranim monogramima ukradene u "Tri lađara". Posle ljubavi ostaje običaj da se belo vino sipa u dve čaše i da crte budu na istoj visini. Posle ljubavi ostaje jedan sto u kafani kod "Znaka?" I začuđeni pogled starog kelnera što nas vidi sa drugima. Posle ljubavi ostaje rečenica: "Divno izgledaš, nisi se ništa promenila..." i "Javi se ponekad, još imaš moj broj telefona". I neki brojevi studentskih soba u kojima smo spavali ostaju posle ljubavi. Posle ljubavi ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali posle ljubavi. Posle ljubavi ostaju melodije sa radija koje izlaze iz mode. Ostaju znaci ljubavne šifre: "Ako me voliš, započni sutrašnje predavanje sa tri reči koje će imati početna slova mog imena". Ušao je u amfiteatar i rekao: "U našoj avangardi..." Poslao mi je poljubac. Posle ljubavi ostaje tvoja strana postelje i strah da će neko iznenada naići. Klak - spuštena slušalica kada se javi tuđi glas. Hiljadu i jedna laž. Posle ljubavi ostaje rečenica koja luta kao duh po sobi: "Ja ću prva u kupatilo!" - i pitanje: "Zar nećemo zajedno?" Ovaj put ne. Posle ljubavi ostaju saučesnici: čuvari tajni koje više nisu nikakve tajne. Prepune pepeljare i prazno srce. Navika da se pale dve cigarete, istovremeno, mada nema nikoga u blizini. Fotografije snimljene u automatu, taksisti koji nas nikada nisu voleli. Posle ljubavi ostaje povređena sujeta. Metalni ukus promašenosti na usnama. Posle ljubavi ostaju drugi ljudi i druge žene. Posle ljubavi ne ostaje ništa. Katastrofa! [/QUOTE]
[/QUOTE]
|
|
|
|
22.10.2009 22:38:19
simonica | Br postova: 3890 | offline
[QUOTE=misscynic]Iako je meni to (što ostaje nakon ljubavi) najbolje sročio Momo Kapor u "Uni" (zanemarimo sad na trenutak političko opredjeljenje i njegove aktivnosti u posljednjih 19 godina) "Je li to sve što ostaje od ljubavi? I šta uopšte ostaje posle nje? Telefonski broj koji lagano bledi u sećanju. Čaše sa ugraviranim monogramima ukradene u "Tri lađara". Posle ljubavi ostaje običaj da se belo vino sipa u dve čaše i da crte budu na istoj visini. Posle ljubavi ostaje jedan sto u kafani kod "Znaka?" I začuđeni pogled starog kelnera što nas vidi sa drugima. Posle ljubavi ostaje rečenica: "Divno izgledaš, nisi se ništa promenila..." i "Javi se ponekad, još imaš moj broj telefona". I neki brojevi studentskih soba u kojima smo spavali ostaju posle ljubavi. Posle ljubavi ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali posle ljubavi. Posle ljubavi ostaju melodije sa radija koje izlaze iz mode. Ostaju znaci ljubavne šifre: "Ako me voliš, započni sutrašnje predavanje sa tri reči koje će imati početna slova mog imena". Ušao je u amfiteatar i rekao: "U našoj avangardi..." Poslao mi je poljubac. Posle ljubavi ostaje tvoja strana postelje i strah da će neko iznenada naići. Klak - spuštena slušalica kada se javi tuđi glas. Hiljadu i jedna laž. Posle ljubavi ostaje rečenica koja luta kao duh po sobi: "Ja ću prva u kupatilo!" - i pitanje: "Zar nećemo zajedno?" Ovaj put ne. Posle ljubavi ostaju saučesnici: čuvari tajni koje više nisu nikakve tajne. Prepune pepeljare i prazno srce. Navika da se pale dve cigarete, istovremeno, mada nema nikoga u blizini. Fotografije snimljene u automatu, taksisti koji nas nikada nisu voleli. Posle ljubavi ostaje povređena sujeta. Metalni ukus promašenosti na usnama. Posle ljubavi ostaju drugi ljudi i druge žene. Posle ljubavi ne ostaje ništa. Katastrofa! [/QUOTE]
|
|
|
|
22.10.2009 15:42:19
nebi | Br postova: 20325 | offline
nakon ljubavi ostaje bol,razocarenje,nepovjerenje,i rijeke suza u srcu bol a u glavi surova istina
|
|
|
|
22.10.2009 15:36:36
nikanika | Br postova: 2076 | offline
ovo je jako dobro napisano "emotivno groblje" baš to i ostaje nakon ljubavi, a ostaje i bol koja s vremenom nestaje
|
|