Jesmo li postali robovi telefona?
Neki dan sam bila u gostima kod jednog dragog para. Tek sam stigla, kad njemu zvoni telefon. Pogodite tko je zvao? Naravno, majčica. Jesu li vam poznate one situacije kad vam u stan ulaze gosti, na štednjaku nešto gori, klinci jure izbezumljeni oko vas i zvoni vam telefon? Poželite ga ignorirati, ali jednostavno ne ide, ma koliko se trudili. I što radite? Naravno, javite se. Ma nije se problem javiti nego je problem uvjeriti sugovornika da imate malu dramu u kući i da jednostavno nemate vremena za razgovor. E, to je već nezgodno jer frendica baš umire od želje ispričati vam sve o novim čizmama koje je povoljno pronašla na rasprodaji. Ne trebaju vam čizme ove godine? Nisu vam u prvom planu? Ma nema veze, ali morate čuti kako je povoljno prošla. Da, znam, vaš bijes raste i još uvijek ste ljubazni te ju pokušavate uvjeriti da morate ići jer će vam kuća izgorjeti, ljuti gosti pobjeći, djeca razbiti televizor i pola kuće, no jako bi rado čuli sve o čizmama, ali sutra.
No dobro, prihvati osoba s druge strane objašnjenja, ali u toj stotinci sekunde sjeti se da vam mora, ali baš mora, ispričati kako je susjeda Eulalija jučer na svoj balkon izvijesila najnovije tange. Zamislite, Eulalija koja ima stražnjicu kao dvokrilni ormah u boljim danima! Pa kako ona može nositi tange!?! A vi ste već na rubu živčanog sloma, od stresa vam počinje kosa ispadati, počinjete mucati, trzati glavom, gledate prema gostima s molećivim izrazom lica, muž vam prijeti razvodom braka i kad ste već pomislili jednostavno sjesti u auto, otići do frendice i iščupati joj žicu od telefona iz zida (hahaha, ali ona ima bežični), ona je shvatila da vam je puna kuća i da bi trebala završiti razgovor uz riječi: "Čujemo se sutra". Da, da, svakako, bez toga nećete moći živjeti jer možda sutra otkrije kurje oko ili shvati da se recept za onaj super umak može pronaći na internetu.
Ova i slične situacije vjerojatno su vam jako poznate i ne sumnjam da ste se u njima našli puno puta. Nevjerojatno je kako su neki ljudi sebični i jednostavno ne shvaćaju normalno pristojno objašnjenje – ne mogu sada razgovarati. A ako još živite sami, stvari se pogoršavaju jer ti si onda uvijek na raspolaganju, ti nemaš djece i partnera, što za većinu ljudi znači nemaš niti obaveza. Samcima se vjerojatno rublje samo opere, osuši i ispegla, namirnice iz trgovine same dođu i pozvone na vrata, stan se sam počisti, a vi se samo izležavate i jedini smisao života vam je odgovarati uvijek spremno na telefonske pozive.
Posebna su priča pozivi dragih nam roditelja. Mnogi od njih smatraju da se morate čuti svakoga dana jer što će biti ako ne saznate da je kumi Ankici pukao kutnjak ili da je stric Alojz uplatio srećku i nije ništa dobio. Obično nas nazovu ili kad imamo goste, ili kad nešto radimo, ili jednostavno spavamo. A samo se usudite ne čuti kad vam zvoni mobitel – to je prava katastrofa. Pa kako niste čuli?
I zato je najbolje kraj mobitela staviti onaj aparat koji inače roditelje obavještava da se beba probudila, nafrljiti zvuk na najjače i odete li u wc ili dalje od 2 metra od mobitela da ga uvijek možete čuti i spremno se baciti na njega kako biste odgovorili jer, tko zna, možda je baš u tom trenutku nešto od svjetske važnosti. Nikad se ne zna, zar ne?
Vaša Ema Jurić