...ali kad smo već tu možemo zaplesati
Kad sam bila mala, s prijateljima sam ponekad znala razgovarati o budućnosti. Zapravo, bilo je to više kao igra asocijacija na riječi, ali, umjesto da naizmjence jedni drugima govorimo prvu riječ koja nam padne na pamet, mi smo govorili želje za budućnost. Svaki krug završio bi s riječima “jednog dana”. Tipična konverzacija (ovog tipa) je izgledala otprilike ovako: Želim proputovati svijet jednog dana. Želim postati glumica jednog dana. Želim naučiti surfati jednog dana. Želim odletjeti u svemir jednog dana ...
Nedavno smo, nakon dugo vremena, prijateljica i ja razgovarale o tome i složile smo se da, iako nam je ova igra pomogla da saznamo koje su nam želje u životu, to nam nije pomoglo da ih i ostvarimo. Problem je jasan. “Jednog dana” je previše nejasno. To nije cilj, rok ili procjena. To je nedefinirano vrijeme u budućnosti koje graniči s maštom, i kao rezultat prije je izazvao pasivnost po tom pitanju negoli akciju.
Govoriti si da ćete jednog dana napraviti nešto samo po sebi neće vam puno pomoći da to stvarno i učinite, ali u ljudskoj je prirodi da to mislimo. Lakše je o stvarima govoriti bez točno definiranog datuma. Nema pritiska da se to mora odmah napraviti, jer uvijek postoji sutra.
Drugim riječima: uvijek postoji ostatak vašeg života da stigne vaš savršeni “jedan dan”. Slično je u filmu “Up” koji bi početkom kolovoza trebao stići u naša kina. Carl Fredericksen, entuzijastični istraživač, u djetinjstvu upoznaje svoju srodnu dušu, djevojku Ellie. Njih dvoje dijele zajednički san, jednom otputovati u Južnu Ameriku i podići kuću na rubu velikog slapa. No dani prolaze, život se dešava i prije nego što su i primijetili život im se približio kraju. Tako je sada 70 godina kasnije, Ellie je umrla, a Carl se prisjeća obećanja koje joj je dao. Tek tada on za kuću priveže tisuće balona i odleti u pravcu Južne Amerike.
Uvijek postoje razlozi zašto ne možemo dostići svoj savršen “jedan dan”. Ili se nema vremena, ili se mora raditi ili se nema novca ili nešto četvrto ... Uvijek nešto, a život prolazi. Kao da nismo svjesni da nam je jedino ovaj život zagarantiran i da bismo ga trebali iskoristiti.
Zato ne bismo trebali planirati što ćemo napraviti jednog dana. Stephen King je u knjizi “Četiri iza ponoći” napisao nešto u stilu “Ljudi koji su jednom nogom u budućnosti, a drugom u prošlosti, vrijeme provode pišajući po cijeloj sadašnjosti.” I s tim se slažem.
Dobro nama u redakciji na zidu piše: Život je kratak, krši pravila, brzo opraštaj, ljubi polako, voli iskreno, smij se nekontrolirano i nemoj se kajati ni za što što ti mami osmijeh na lice ... Plači kad je to potrebno i neka bude iskreno. Život možda nije zabava kojoj smo se nadali, ali kad smo već tu možemo zaplesati.
Bez zamjere,
Vaša Diva iz Međimurja
|

|
2.10.2009 8:14:11
senana | Br postova: 18 |  offline
Marinkušo ovo što si napisala je prekrasno i stat ću i ja iza tvojih rijeći.
|
|
|

|
18.9.2009 8:14:45
nensi3482 | Br postova: 214 |  offline
i naša diva iz međimurja pogađa u sridu...jutros idem na posao, kasnim i odjednom puknem i počnem skupljati kestene...na posao stigla na vrijeme i sa punom vrećicom kestenja...bit će aranžmana...
jedan od sretnih momenata nek vam bude i ova stranica...život je kratak dok sam se prestala brinuti za budućnost i izliječila od fobija prošlosti...došla je četrdeseta a ja nigdje...i sad učim biti sretna i nasmijana i živjeti sada...
pusa i pozzzzzzzzzzzzz
|
|
|

|
17.9.2009 9:36:30
raffaella | Br postova: 19 |  offline
...uživajte u malim stvarima...pogledajte prekrasno plavo nebo... dajte smješak čovjeku koji vas je propustio usred gužve pred sebe dok ste čekali da se ubacite sa sporedne ceste... budite zahvalni na svemu što imate,zdravu djecu,voljenu osobu kraj sebe,prijatelje koji vas nasmijavaju svojim šalama...u svakom danu ima bar jedna
lijepa sitnica koja vam se dogodila...i osoba koja vas je uvrijedila možda i nije tako loša,možda ima nekih svojih preblema...zato ne uzimajte sve k srcu....živite najbolje što možete....
|
|
|

|
16.9.2009 21:08:36
ciciko | Br postova: 2790 |  offline 
živim dobro!!!!!Imam dobar posao,super šefa,dijete koje je zdravo,jučer kupila auto,dobrog ljubavnika,muža koji nema napade ljubomore i s*anja.......eto dobro je!!!!!!
|
|
|

|
16.9.2009 20:59:06
suzy- | Br postova: 2570 |  offline
Marinkuša,prelijepo si to napisala...
a žalim samo što nisam jednom prekrasnom biću stigla reći zbogom i volim te...
|
|
|

|
16.9.2009 20:52:55
astoria | Br postova: 12956 |  offline 
Uživam u svakom danu i kada mi baš nije do toga,volite sebe,cijenite svaki trenutak.Posle kiše uvijek dođe sunce.
|
|
|

|
16.9.2009 19:56:43
marinkusa | Br postova: 2052 |  offline
nekoliko stvari u životu me trgnulo da uživam u svakom danu,pa iako ima nekih stvari koje nisam ostvarila,a htjela sam,sigurno znam da će i to doći na red,pa i ako ne dođe-nema veze,imam svoje tri male ljubavi i muža i time su svi moji snovi ostvareni,sva ljepota ovog svijeta smjestila se u naše živote,sve što treba za beskrajno puno sreće i smijeha već imam-drugo mi ne treba.Samo velika i zdrava pluća koja će me nadam se dobro poslužiti da mogu udahnuti život kako treba
|
|
|

|
16.9.2009 19:00:46
avi | Br postova: 767 |  offline
ah......... mozda se jednog dana i naspavam! i mozda mi jednog dana muzic prestane biti "staro gundalo" i "mrtvo puhalo" koje je postao. prije djece smo putovali svaka 3 mj svakodnevno isli na izlete da nas ne uhvati dosada, a sada.......... Samo cu ponoviti dio clanka gore iz melankonije... "Život je kratak, krši pravila, brzo opraštaj, ljubi polako, voli iskreno, smij se nekontrolirano i nemoj se kajati ni za što što ti mami osmijeh na lice ... Plači kad je to potrebno i neka bude iskreno. Život možda nije zabava kojoj smo se nadali, ali kad smo već tu možemo zaplesati."
|
|
|

|
16.9.2009 18:52:08
bina | Br postova: 10053 |  offline 
Sabina Magličić
U današnje doba svi se više manje pitaju što je to življenje. Doba koje smo ostavili iza nas ili ovo sad? Stari ljudi bi rekli bilo je i prije svašta, no bilo je bolje nego sada.
Mladi se baš i ne slažu!. Bilo je i tada dobrih stvari , no za ondašnje prlike. Bilo bi lijepo da imamo mirnije vrijeme kao tada, vrijeme koje možemo iskoristiti , a ne kao danas!
Svi u nekoj strci jure i žure kao na pokretnoj traci, čuju se riječi :čujemo se, vidimo se, nazvat ću te, ali to se sve više gubi u magli ove sirove i užurbane stvarnosti. Više se ni čestitke za blagdane ne pišu tako često kao prije, a pisma sjećamo li se što je to?
Tehnologija je uzela maha i polako uništava toplinu pisane riječi. NE ja nisam patnik za prošlim vremenima, jer ne živi se u prošlosti već u sadašnjosti a gleda se u budućnost.
No nemogu zaboraviti kao ni mnogi od Vas kako miriše pokošena trava , kakav je pjev ptica, mamini i bakini kolači, ljepota nedjeljnog druženja sa prijateljima, rodbinom, djecom voljenim osobama. Svi mi volimo napredak čovječanstva i kad on nosi svojevrsne loše strane. No lagano zaboravljamo da postoji i život izvan četiri zida naših
kuća, stanova, ureda i tvornica. Da postoji! Djeca to znaju no i njih smo zarazili svojom užurbanošću. Uz sve nedaće i probleme stanite na 5 minuta.
To nije mnogo ali znači jako puno. Zavirite u svoje srce i sjećanje te napravite one lijepe stvari koje ste radili dok ste bili dijete.
Na tih 5 minuta zaboravite probleme svih vrsta, oni neće nikuda pobjeći a Vama zatitrat će usne , kapnut suza radosnica biti toplo oko srca.
Sjetite se i Vi ste nekad bili dijete.
Prava ljepota življenja je u tome da uz sve ne zaboravimo ono najvažnije:da smo ljudska bića sa osjećajem i potrebom.
Ponekad treba zaviriti u škrinju lijepih sjećanja i uživati.
Iskoristite to zivot je samo jedan.
evo jos koja rijec od mene!
|
|
|

|
16.9.2009 18:27:36
dejdzi | Br postova: 1828 |  offline
I ja Ivankusa!
|
|