Približava se turistička sezona koja će, kao i svake godine, pružiti priliku mnogima da pronađu posao u našoj jedinoj ozbiljnoj gospodarskoj grani – turizmu. Mnogi mladi ljudi će poželjeti raditi kao turistički vodiči, ne bi li stekli nova iskustva i usput reanimirali svoj napaćeni novčanik .
Da biste postali turistički vodič, morate imati nekog osnovnog pojima o zemljopisu, solidnu opću kulturu, (u to ne spadaju hollywoodski tračevi), povijest da i ne spominjem (od Poncija Pilata do moderne Hrvatske). Također, morate biti vrstan botaničar, meteorolog, priručna medicinska sestra, (da znate barem izmjeriti tlak i šećer uz osnove reanimacije), psiholog, gatara, animator, ali prije svega morate biti odličan improvizator i vrhunski diplomat. Ipak, vještina koja je najviše cijenjena kod njemačkih i ostalih europskih turista slabijeg mjehura je da znate k`o iz puške napamet nabrojati sve javne zahode u zadanom radijusu od tristo metara. E ako to znate, onda ste spremni uhvatiti se u koštac sa izazovima ovog osebujnog zvanja.
Potrebno vam je izvrsno znanje barem dva strana jezika, a tu se ne podrazumjevaju starogrčki ili esperanto, jer s njima možete lijepo sjesti u NSK i u miru proučavati povijesnu i inu građu. Šalu na stranu, trebaju vam strani jezici široke potrošnje, kao što su engleski, njemački, francuski, španjolski ili ruski. Ali, nikad se ne zna, možda baš jednom u trideset godina delegacija biznismena iz Turkmenistana posjeti Hrvatsku, pa poželi razgled grada Zagreba, a baš vi budete jedini koji priča taj jezik. Pa eto prilike za posao!
Glede konkurencije, dolaze mladi, žestoki i nabrijani dvadesetogodišnjaci koji kao od šale tečno pričaju od tri na više strana jezika. U borbi za posao, oni bi nas njemačko-engleske zgazili k`o brzi iz Doboja, a da ne trepnu.
Jednom kad dobijete posao turističkog pratitelja- vodiča kod neke od agencija, bit ćete poslani na hospitaciju izleta, (nema veze sa hospitalizacijom), sa starijim i iskusnim vodičem. Na hospitaciji ćete biti zamoljeni da sjedite s ostalim gostima u autobusu, hvatate bilješke, gledate i divite se vašem starijem kolegi koji će si frajerski dizati cijenu pred mladom kolegicom i šeretski namigivati njemačkim turisticama u prvom redu autobusa. A vi ćete si misliti: “A joj, kad bum ja to tak znala.“
Očekujte da će vaš prvi samostalni izlet biti traumatičan, pogotovo ako ne poznajete cestu, zapravo nemate pojima gdje ste. Još ako dobijete autobus pun njemačkih turista i za šofera brkatog Turčina kojemu se volan urezuje u debeli trbuh, koji vam namiguje cijelim putem i zove vas "Schatzie", vašoj stravi neće biti kraja. Imat ćete osjećaj da ste dio nekog pomaknutog filma sa zbrkanim elementima Zone sumraka i Twin peaksa. Ja se još oporavljam, a bilo je to prije trinaest godina. No dobro, što je život bez trauma!
Da biste mogli bezbrižno obavljati posao turističkog vodiča, po zakonu morate imati položen stručni ispit. U suprotnom riskirate da vas za opuštene šetnje s grupom Engleza, iz prvog žbuna zaskoči spodoba poput M. T., samozvanog turističkog inspektora, a zapravo lokalnog luđaka. On vam onda pozove policiju pa si vi mislite. Dođe policajac, naheri kapu pa se počeše iza uha i na kraju ni sam nema pojima kome da napiše prijavu; vama, M.T.-u ili i jednom i drugom. Ili možda cijeloj grupi Engleza koju vodite. Poruka je da reda mora biti, stručni ispit se mora položiti i tu nema zezanja. Licenca koju stručnim ispitom dobijete je vaša privatna i doživotna, ali vrijedi za područje određene županije na teritoriju RH.
Nemojte očekivati da je posao agencijskog vodiča pjesma. Izleti su dugi i iscrpljujući, a gosti zahtjevni, situacija za improvizaciju je otprilike tristo na dan. Gosti će vam se gubiti, kasniti, a vi ćete ih morati tražiti. Vama će se obraćati kad ih zaboli zub ili kad dobiju proljev, izgube kišobran, pa čak i zubalo, ali i kad im se žena zagleda u zgodnog mladog recepcionera. Pokazivat će vam fotografije svojih kućnih ljubimaca odjevenih kao Djed Mraz ili Batman, a vi ćete se pretvarati da vas to strašno zanima čime ćete se samo još više pokopati. Gosti će vam i u busu zadavati glavobolje. Zapadnjaci neće htjeti sjediti kraj Njemaca zbog razloga koji zadiru u drugi svjetski rat. Englezi će biti zgroženi i gledati vas pogledom punim mržnje jer se čak do Plitvica moraju voziti u busu punom Rusa, koji će se po povratku u hotel napiti k`o majke i pjevati sve u šesnaest ruske borbene. Stalno ćete bdijeti nad gostima kao kvočka nad pilićima i izbezumljeno ih prebrojavati. Ubijat ćete se od učenja povijesti i ponosno im prezentirati svoje znanje, ali njima će se živo fućkati. Na izletima često nećete imati vremena jesti, puno puta će vam pozliti od gladi do mjere da ćete vidjeti one male bijele kružiće. Radni dan će vam trajati debelo preko dvanaest sati. U špici sezone slobodan dan možete samo sanjati, a obitelj i prijatelje možete zaboraviti. Plaža je nepoznata kategorija. Jedino društvo će vam biti ostali vodiči i vozači, a vi ćete si stalno ponavljati da vi niste kao oni, da ste bolji od njih. Jeste malo morgen. Kad dođete u tu fazu, znači da ste već dobrano zaglibili u vodičke vode.
Pa dobro, čovjek se pita, tko bi se onda pri zdravoj pameti upustio u ovakav posao? Vodički posao vam puno uzima, ali vam još više daje. Upoznat ćete toliko puno različitih ljudi i vidjeti predjele i zemlje koje privatno nikada ne biste posjetili. Čak i one okorjele cinike, cijepljene protiv nacionalnog ponosa, ovaj posao preobrati u građane ponosne na zemlju u kojoj žive. Jer vi više ne predstavljate samo agenciju za koju radite, niti sebe samoga, već prije svega svoju domovinu. Ovaj posao će vam izgraditi samopouzdanje i verbalne vještine jer ćete biti u prilici nešto pametno reći pred više stotina ljudi. Naučit ćete puno toga iz povijesti, umjetnosti, zemljopisa i iz raznih drugih područja, što će uvelike pridonijeti vašoj općoj kulturi. Usavršit ćete konverzaciju na stranim jezicima. Steći ćete divne kolege i prijatelje. Ovaj će posao, kao malo koji, proširiti vaše vidike, oplemeniti vas i obogatiti u svakom pogledu.
U trenu kada vam zarada, koja nije zanemariva u ovom poslu, postane jedini motiv što se još uvijek tramakate u turističkim autobusima, znajte da je vrijeme da objesite svoju iskaznicu o klin. Ako vam mačak obučen u Batmana više nije smiješan i ispalite na živce kada vas Austrijanci po tristopeti put pitaju gdje je vila Katarine Schratt, vrijeme je da promijenite posao. I tek onda ćete znati cijeniti sve što ste naučili kao turistički vodič i biti sretni jer ste ipak ušli u taj autobus i vozili se u njemu pet godina.
Anamaria Laslo