Za pravilan razvoj djeteta vrlo je važno da mu stvorimo topao i ugodan dom i da ga znamo pravilno odgajati.Možemo slobodno reći da je obitelj prva škola za život u kojoj dijete stječe osnovno znanje o ljudima, o njihovim međusobnim odnosima i o životu i njegovim problemima. Tu stječe prva iskustva koja će kasnije u životu primijeniti. Zato je i odgoj djece u obitelji jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka svakog člana obitelji.
Razmaženo dijete
Najčešća i najteža pogreška u odgoju djece jest popustljiv odgoj i maženje. Razmaziti dijete ne znači često ga milovati i pokazivati mu ljubav i nježnost, već pretjerano ga pomagati i posluživati, te umjesto njega obavljati sve one zadatke koje ono može već samo izvršiti.
Razmažena djeca vrlo brzo pokazuju posljedice maženja. Oni postaju samovoljni, nesamostalni, sebični, preosjetljivi, a često i nedruževni jer ih ne puštaju u društvo vršnjaka. Bježe od sistematskog rada, izbjegavaju dužnosti i uvijek traže tko će ih umjesto njih izvršavati. Takva djeca mogu trpjeti i od raznih neuroza, npr. noćnog straha, noćnog mokrenja u krevet, grickanja nokata, mucanja i sl.
Prestrogo odgajanje
Kad roditelji izgube strpljenje s razmaženim i hirovitim djetetom, često prelaze na strogost, uvjereni da će se stanje popraviti.
Strog ili autoritativan odgoj primjenjuju i oni odgajatelji koji žele brzo i bez razmišljanja postići poslušnost, a i oni koji svoje dijete ne vole jer im predstavlja teret, pa su prema njemu nestrpljivi i nasilni.
Previše strog odgojitelj dijete terorizira, zastrašuje pa i fizički zlostavlja. Uz to je sklon da djetetu predbacuje njegove mane i pogreške, viče na dijete i nadzire svaki njegov čin. Na takav odgoj dijete može reagirati na dva načina. Ili se otvoreno suprotstavlja odgajatelju tj. prkosi mu i svađa se s njime ili zauzima naoko pasivan stav iza kojeg se krije neprijateljstvo i nepovjerenje prema odgajatelju.
Previše strogo i grubo odgajana djeca izmišljaju razna obrambena sredstva da bi izbjegli kaznu i neprilike. Takvo je sredstvo npr. laž, lukavstvo, osvetljivost itd.
Osim toga, grubo odgajana djeca postaju i sama gruba, neljubazna, otresita, bezobrazna i okrutna.
U lošem odgoju rijetko nalazimo samo jednu odgojnu pogrešku, već se odgojne greške obično kombiniraju. Tako uz maženje ili previše strog postupak vidimo još i neprestano zanovijetanje, međusobno uspoređivanje djece i nesiguran odgoj, tj. čas popustljiv, čas strog, čas ljubazan, a čas hladan stav prema djetetu.
Posljedice neispravnog odgoja vide se već u djetinjstvu. Krivi odgoj obeshrabruje dijete, čini ga nesamostalnim, koči njegov osjećaj za zajednicu i dovode ga do toga da izbjegava dužnosti i rad.
Uspjeh u odgoju postići ćemo samo onda ako smo samokritični prema svojim odgojnim pogreškama, ako u dijete imamo povjerenja i ako ga volimo.
Da bismo ga što prije osamostalili, moramo ga učiniti nezavisnim, tj. moramo mu omogućiti da samostalno obavlja sve one dužnosti koje, razmjerno u svojoj dobi, može već samo obavljati. Uz to ga treba sistematski hrabriti i ulijevati povjerenje u njegove sposobnosti. Po potrebi treba mu i pomoći, ali nikad se ne smiju djetetove dužnosti u cijelostu preuzeti na sebe.