Ukoliko dijete u svojim roditeljima uvijek vidi uzor, koliko ih cijeni i poštuje, toliko će ih i slijediti. A to znači da roditelji moraju imati određeni autoritet. Čuvati svoj autoritet znači odgajati u ljubavi. Ljubav u odgoju stvara vedro životno raspoloženje, takvu će ljubav vraćati i djeca roditeljima, a preko njih i ljubav prema čovjeku i prema zemlji u kojoj žive i prema društvu u cjelini. Očuvati autoritet znači odgajati u poštivanju dječje ličnosti. Roditelji se prema djetetu trebaju odnositi kao prema budućem čovjeku, a ne vrijeđati ga, ponižavati te ugušivati njegove osjećaje, samostalnost, inicijativu i životnu aktivnost, a istovremeno postavljati pred njega zahtjeve i obaveze koje je dužno izvršavati.
Roditelji će imati autoritet ako budu dosljedni u svojim odgojnim postupcima. Moraju biti strpljivi, taktični, ali u prvom redu dosljedni. Dosljednost roditelja znači miran i sređen život, pa je time i dijete pošteđeno od raznih iznenadnih ispada, svađa i nesporazuma između roditelja.
Imati autoritet znači svestrano se brinuti za dijete. Dijete stječe povjerenje u svoje roditelje ako neprestano osjeća da u njih nailazi na oslonac uvijek, pa i onda kada griješi, kada mu je teško. Djeca će poštovati svoje roditelje ako osjete da su odnosi u obitelji prema svima dosljedni. Starije dijete ne podnosi pretjeranu brigu za najmlađe te se u njega javlja ljubomora. U pojedinim obiteljima previše cijene muško dijete, što sve štetno djeluje na roditeljski autoritet.
Rušenje autoriteta roditelja
U nekim obiteljima ruši se autoritet tako što se nejednako postupa prema djeci, drukčije radi otac, drukčije majka, djed, baka, tetka i dr. Autoritet roditelja se ruši kad dijete osjeća da među njima vladaju razmirice, nesporazumi, trzavice i druge negativne pojave. Sve to ruši mirnu obiteljsku atmosferu, stvara nesigurnost i potištenost kod djeteta.
Djeca će poštovati roditelje ako u njima vide ljude koji se pravilno odnose prema radu, prema društvu i društvenoj zajednici.
Neki roditelji, opet, odnos prema djeci postavljaju s »visoka«. Njihov je zadatak da zapovijedaju, a djeca da slušaju. Ništa pogrešnije od toga! Takvi roditelji brzo gube autoritet u očima svoje djece. Konačno, roditelji moraju svoje postupke prilagoditi razvojnim fazama djeteta, na svoj način u najranijoj dobi, u predškolsko doba, školsko doba, kao i u dobi sazrijevanja i mladenaštva.
Snađu li se roditelji u tome, svoj će roditeljski autoritet prema djeci zadržati trajno, a ljubav djece bit će im uzvrat za sve ono što su im za djetinjstva pružali.
Strpljenje i tolerancija u odgoju djece
Vrlo je jednostavno u odgoju djeteta samo zapovijedati i braniti. Ali time nitko ne odgaja dijete, nego samo »dresira«. Takozvano »dobro« dijete, koje revno sluša i udovoljava zahtjevima roditelja nije još i dobro odgojeno. Dijete mora samo spoznati što je dopušteno, a što zabranjeno, što je dobro, a što zlo. A to je moguće postići polaganim i strpljivim radom. Roditelji u tome mnogo griješe. Ne razmišljaju o uzroku neke pojave, nego nastoje da se te pojave dijete silom riješi. Zabranjuju, viču, čak i tuku, a takvi postupci mogu samo ustaliti negativnu pojavu. Tu nema ni strpljivosti ni trpeljivosti u odgoju. Griješe roditelji koji odmah oštro, često i nepravedno, reagiraju na učinjene greške. Bolje je strpjeti se neko vrijeme. Dijete ima mogućnosti da i samo o tome razmisli, osjeća potrebu da se povjeri roditeljima, a time stječe povjerenje u svoje vlastite snage.
Ako roditelji neposredno reagiraju na grešku, dijete se ne snalazi, roditelji i sami ne djeluju razumno, te ga ponizuju, a ono se u tom času osjeća osamljeno, brani se, javlja se otpor. Dijete nije shvatilo svoju grešku, te se takvih grešaka neće osloboditi ili će paziti da ih pred roditeljima ne čini. Time nismo postigli što smo htjeli.
Dajte djetetu njegovo slobodno vrijeme
Neki roditelji neprestano »sjede« za vratom svog djeteta. Svaki pokret, svaka igra, gotovo svaka misao pod kontrolom je roditelja. Tako je život djeteta ispunjen neprestanim tutorstvom, gdje treba i ne treba. Dijete gubi svoje »ja«, koje tako želi izraziti i vanjskim oblicima.
Takvo dijete postaje nesamostalno te se u njega pojačava osjećaj manje vrijednosti, a mnoga postaju razdražljiva i nervozna.
Dijete ne voli biti samo i bez roditelja. Povjerenje u roditelje daje mu sigurnost da izvrši mnoge zadatke koje se bez oslonca na roditelje ne bi usudili izvršiti. Ali dijete želi od vremena do vremena i da samuje, da ga nitko ne dira i da se nitko ne miješa u krug njegovih interesa.
Tako se razvija samostalnost kojoj se teži. Zamislite sebe da ste pod neprestanom prismotrom drugih i da su vam oduzeti satovi vaših intimnih raspoloženja! Slično je i s djetetom.
Način na koji roditelji koriste svoj autoritet ima veliki utjecaj na djetetov odnos prema svim autoritetima sa kojima će se susretati. Zato bi trebali mudro iskoristiti svoju moć, uz mnogo ljubavi i brige, uz jasne granice i pravedne posljedice. Morate biti svjesni da zanemarivanje djece i njihove sigurnosti mogu biti vrlo štetni. Isto tako ako se sami ne pridržavate pravila koja ste postavili ili se iživljavate na djeci, rezultati mogu biti katastrofalni. Roditelji se trebaju jako truditi kako bi postali tip ljudi koje će dijete poštovati i htjeti slušati. Ako svoj autoritet dobro iskoristite, otvarate svojoj djeci vrata uspjeha.
M. Koritnik