Sigurno ste često bili u situacijama kada ste željeli sakriti svoje osjećaje. Možda ste bili ljuti ili tužni ili zaljubljeni, a nikako niste htjeli da drugi to vide. A možda ste i namjerno nešto pokušali slagati. No koliko god riječima pokušali sakriti svoje osjećaje, bilo svjesno, bilo nesvjesno, neverbalni znakovi su izdajnici koji će nas obično odati. Čak i kad osoba pokušava svjesno kontrolirati svoje neverbalne znakove, pravi osjećaji ipak izbiju iako to može biti samo na dijelić sekunde.
Ma čime se bavili i u kojoj god situaciji bili, bit ćemo u prednosti ako znamo prepoznati kad netko škrtari na istini. Pritom je možda najteže razlikovati NERVOZU od laganja. Katkad je osobi povjeren zadatak da prenese vijest ili iznese podatke, a ona se s tom viješću i podacima ne slaže. U takvoj situaciji znakovi upozorenja koje šalje tijelo biti u neskladu s porukom.
Općenito pitanje glasi: ¨Je li moguće da je govor tijela lažan?¨. Opći odgovor na to pitanje je niječan, zbog izostanka podudarnosti kretnji, mikrosignala koje tijelo upućuje i izgovorenih riječi. Primjerice, kada prevarant pruža dlanove i smješi vam se pričajući laž, njegove ga mikrokretnje odaju i nehotice. Zjenice se sužavaju, jedna obrva se može podignuti ili kut usana na tren zgrčiti, a svi ti signali su suprotni značenju kretnje otvorenim dlanovima i iskrenom osmjehu. Posljedice su da sugovornik nije pripravan povjerovati u ono što čuje. Ljudski um posjeduje, čini se, neaktivan sigurnosni mehanizam koji bi registrirao ¨sporno¨ kada prima seriju nepodudarnih poruka pomoću kretnji. Poznati su međutim slučajevi u kojima se govorom tijela namjerno nastoji zavarati da bi se postigle stanovite prednosti. Primjerice, natjecanja za Miss svijeta ili Miss Universe, na kojima svaka sudionica izvodi studiozno pripremljene pokrete tijelom da bi odala dojam topline i iskrenosti. Mnogi političari su pravi stručnjaci u laganju govorom tijela da bi pridobili glasače koji će povjerovati u ono što govore. Za političara koji je tomu vičan obično se kaže da ima ¨karizmu¨.
Brojni su pokreti ili signali koji ukazuju na to da netko govori neistinu. Kao i sa svim ostalim kad je riječ o govoru tijela, preporučljivo je postaviti dodatna pitanja da bismo bolje proniknuli u prave osjećaje svoga sugovornika.
1. Ruka preko usta
Ruka preko usana pokazuje da se osoba trudi ne progovoriti. To može značiti i nježan, brz pokret prstima preko usana.
2. Ograničeni pokreti
U nekih ljudi ćemo opaziti ograničene pokrete rukama. Ruke prestaju s gestikulacijom kad su ljudi nesigurni u ono što govore. Tada prirodne kretnje rukama u tih ljudi gotovo posve prestaju, jer se moraju jako usredotočiti na ono što govore ne bi li ostavili dojam da su posve sigurni u sebe. U normalnom razgovoru čak se i ruke u džepovima miču. Takva kretnja odaje i nervozu.
3. Lickanje usnice
Ako netko počne nervozno lickati usnice, to može značiti da nije posve siguran u svoje riječi.
4. Nervozan kašalj
Nervozan kašalj može značiti baš to, nervozan kašalj. Međutim, ako netko počne kašljati istodobno kad i objašnjavati svoje stanje, a to je popraćeno drugim, toj osobi neprimjerenim kretnjama, valja imati na umu da vjerojatno laže.
5. Crvenjenje
Crvenjenje je zoran znak upozorenja da se osoba ne osjeća ugodno u tom društvu. Možda je tome uzrok ono o čemu se priča ili jednostavno nazočnost nekoga s kim joj nije ugodno ili pred kim se osjeća nemoćno i ne može izraziti prave osjećaje. No crvenjenje može ukazivati i na to da se osoba osjeća nelagodno zbog vlastitih riječi.
6. Nepravilno disanje
Nepravilno disanje je siguran znak neugode. No samo je aktivnim promatranjem moguće prepoznati promjene u disanju druge osobe.
7. Tapkanje nogama
To je znak upozorenja koji često šalju vrlo napeti ljudi. Znak je to koji nas upozorava da ubrzamo razgovor. Ali može ukazivati i na to da nam osoba laže.
8. Lagano vrpoljenje
Česti su ljudi koji, dok lažu, potpuno vladaju svojim tijelom. Ruka se vrlo blago pomiče, lice je gotovo bez mimike, glas jasan i glasan. Pa ipak, unatoč svim tim znacima koji ukazuju na sigurnost i vlast nad samim sobom, primjećujemo lagano vrpoljenje.Meškolji se trudeći da nadvlada tu kretnju.
9. Izbjegavanje pogleda
Izbjegavanje pogleda je veoma često kad je osobi nelagodna tema o kojoj se razgovara, ili bi je najradije preskočio ili je nešto zatajio. Tu kretnju trebamo znati prepoznati i imati pripravna daljnja pitanja kojima ćemo otkriti istinu.
10. Zatvorene oči
Zacijelo ste vidjeli ljude koji govore zatvorenih očiju. Tom nam kretnjom pokazuju da ne žele biti u situaciji u kojoj su se našli. Žele biti negdje drugdje. Isključuju se pred neugodnim prizorom .
11. Stišavanje glasa
Kad ljudi lažu, može doći do stišavanja glasa. Na primjer, razgovor obično potkrepljuju glas i kretnje, a onda, odjednom, kretnje i glas zamru. Glas poprima snižen ton. To ukazuje na laž. Zbog toga je u svakom trenutku prijeko potrebno aktivno slušati.
Nevolja sa laganjem je u tome da podsvijest djeluje automatski i neovisno o našoj izgovorenoj laži, pa nas govor tijela tako odaje. Stoga je ljude koji rijetko lažu lako uhvatiti u laži, ma koliko se trsili da djeluju uvjerljvo. U trenutku kada počinju lagati tijelo upućuje suprotne signale i otuda nas prožima osjećaj da nam oni ne govore istinu.
Dok laž traje, podsvijest odašilje nervozu, što se ogleda kao gesta suprostavljanja riječima koje slušamo. Ljudi kojima je laž sastavni dio posla, kao što su odvjetnici, političari, glumci, televizijski voditelji, usavršili su svoje geste na dva načina. Ponajprije, uvježbavaju ono što ¨osjećaju¨ kao istinsku gestu kada izgovaraju laž, ali u tome uspjevaju samo ako su u duljem vremenskom razdoblju predano vježbali pričajući laži bez kraja i konca. Drugo, oni su kadri osloboditi se gesti gotovo uopće, tako da dok govore neistine ne pokazuju niti pozitivne niti negativne kretnje.
M.N.