Prijatelji zauvijek?
Objavljujemo Vaše članke - glasajte za najbolje i osvajajte nagrade
Nakon osnovne škole krene svatko svojim putem, odabiremo različite srednje škole prema onome što nas zanima. Stvar se ponavlja i kada zatvorimo za sobom vrata srednje škole. Što zapravo znači ona krilatica "best friends forever till the end"? Kada je zbilja taj KRAJ?
Polazak na fakultet je kušnja za mnoge aspekte života, no upravo taj događaj u našem životu iziskuje najviše potrebe za prijateljem. Studiranje je lakše ako odmah u početku imate kraj sebe nekog od najboljih prijatelja, bilo da studirate u istom gradu ili čak idete na isti fakultet. Za samo snalaženje u novim okolnostima nedostaje nam osjećaj sigurnosti i povjerenja kojeg nije lako steći. Bit prijateljstva i jeste pomoći i uveseliti nekoga, možda ne očekivati, ali ipak znati da će taj netko kad tad slično učiniti i za nas. Međutim, često se prijateljstva svedu na zvanje "samo kad ti nešto treba", a rijetko se radi na gradnji i produbljivanju tih prijateljstava te upravo nova okolina može utjecati na zatajenje osjećaja za druge.
Često se sjetim prijatelja iz djetinjstva s kojima sam zajedno gradila snove o životu "kad budemo veliki", a zapravo već godinama nam je komunikacija svedena na minimum jer je sve počelo običnim nedostatkom vremena, urbanim životom i odrastanjem.
Naravno, prijateljstvo je dvosmjerna interakcija pa ne možemo očekivati da nam netko bude prijatelj ako on to ne želi, niti možemo nekoga natjerati da nam se javi ponekad prvi. Pitam se, ako nam je stalo do nekoga, koliko je puta potrebno "javiti se prvi" da bi ta osoba shvatila da nam je uistinu stalo? Ako želimo na kavu s nekim, ali uporno slušamo izlike s druge strane, znači li to da tome drugome ta kava nije toliko bitna koliko i nama? Picasso je lijepo rekao: "Ako želiš, naći ćeš način. Ako ne želiš, naći ćeš ispriku."
U današnjem ubrzanom životu katkada se zbilja ne možemo osloniti na tu izreku jednostavno zbog nekih obveza koje se hijerarhijski nameću čak i nekim našim biološkim potrebama. Međutim, treba razumjeti i potrebu prijatelja za samoćom. U samoći najčešće pronalazimo sebe, a za dobrobit drugih bolje je da imamo dovoljno vremena raditi na sebi i baviti se vlastitim mislima. Ponekad nam upravo te barijere koje postavimo oko sebe pokažu tko su ljudi koji neće odustati od nas. Odlazak prijatelja je najbolniji dio prijateljstva i upravo se u današnjici iz najraznovrsnijih i najčudnovatijih situacija izrađa. Ponekad mi se čini da je zapravo bolniji odlazak prijatelja kada se polako od nas udaljuju, to je ona spora i bolna smrt prijateljstva (nerijetko uzrokovana razdvajanjem od dragih nam ljudi upravo ovom velikom činjenicom zvanom "odlazak na fakultet") nego kada se sve odigra u afektu neke svađe. Često taj veliki fakultet, a još češće veliki grad, promijene ljude i daju im moć, a kada netko dobije moć otkriva svoje pravo lice. Ruska mudrost kaže: "Stari prijatelj bolji je od dva nova", no većina ljudi se ne pridržava toga te naivno juri za dokazivanjem i trenutnom naklonošću nekih novih, nepoznatih ljudi.
Doduše , postoje i novi, vrlo zanimljivi ljudi koji uđu u naš život, ostave dubok otisak u našim mislima i jednostavno nestanu. Iako iz raznoraznih razloga ne budu u našem životu dugo, nazvala bih ih prijateljima jer nas ipak nečemu nauče, a kao bonus potaknu nas na razmišljanje koliko nam ljudi znače tek kada oni odu.
Za P.S. ima jedna lijepa priča koju bih htjela podijeliti:
"On je bio frajer jaka glasa i odlučnih pokreta. Ona bješe nježna i osjetljiva. Vjenčali su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala djecu. Djeca su rasla, poženila se i poudavala, te pošli svojim životnim putem. Uobičajena priča.
Kad su sva djeca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju. Muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Jedan od doktora je pozvao muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao da vaša supruga jednostavno više nema volje za život¨.
Čovjek nije ništa odgovrio. Sjeo je uz krevet i uzeo ženu za ruku. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
¨Ti nećeš umrijeti!¨
¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom.
¨Jer ti nije vrijeme! Zato jer volim tvoju prisutnost, tvoj hod, tvoj glas. Samo uz tebe sam potpun!¨
¨A zašto mi to ranije nisi rekao?¨"
Javite se prijatelju i razveselite ga. Barem danas se to može učiniti na jednostavan i brz način. Sjetite se koliko imate starih prijatelja na Facebooku, a zapravo niste s njima ni u kontaktu. Nemojte čekati trenutak da nešto učinite posebnim već učinite to odmah sada jer sutra iz bilo kojeg razloga može biti kasno.
Bernarda Privšek
|
|
30.6.2011 13:35:45
dancegirl_04 | Br postova: 1 |  offline 
u tom clanku sam pronasla cijelu sebe... nazalost...
p.s. Berna,ugodno me iznenadujes iz dana u dan ...svaka cast...
|
|
|
|
17.6.2011 12:01:53
paloma_22 | Br postova: 8284 | offline
simpa mi je clanak i ima istine u njemu... ali ja mislim da fakultet ne treba razdvojiti ljude, cak ni ako su jako jako daleko...sve ovisi od osobe do osobe i koliko su one spremne ulagati u to prijateljstvo..ako ti netko puno znaci, naravno da ga neces pustiti da ti samo tako ode..
|
|
|
|
17.6.2011 4:21:05
magnolija | Br postova: 32281 | offline 
simpa ćlanak, srcedrapajuć, i po meni pre ljigav, jer ne vjerujem u prijateljstv previse, ali shvaćam poantu i mogla bi braniti na taj naćin tu tezu ćisto da moram, znaći članak je ok
|
|
|
|
16.6.2011 11:48:39
desert_rose | Br postova: 39979 | offline
Hm, nitko neće komentirati? Okej, onda ću ja probiti led. Sve u svemu, dobro napisan članak, poruka smislena i jasna. Pričica koja je to sve na kraju trebala ilustrirati malo mi je ipak pretjerano srcedrapateljna i ne baš uvjerljiva. Ali ipak dajem svoj "like" jer je opći dojam vrlo dobar.
|
|