Žao mi je. Meni se to jedamput u mladosti dogodilo. Bio mi je sve, zbog njega sam zapustila fakultet, išla čak s njim u vojsku, mislim tamo gdje je služio, a kada sam se vratila on mi je rekao da se ženi drugom.... Nikada, nikada, nikada mu to nisam oprostila. Ni danas, kada smo već stari, ali sam ga proklela, i to se dogodilo. Nikada nije imao djecu. Ne likujem radi toga, a mislim da sam sretna što nisam s njim nastavila život. Naročito jer sam se udala za divnog čovjeka, kojeg bi svaka žena poželjela...
Zato draga moja, poslušaj, ne vrijedi ništa ... jednostavno se prepusti svakodnevici, ako možeš, a možeš ako hoćeš, i vidjet ćeš da će se dogoditi čudo! Nešto puno bolje!
Šaljem ti pozdrav i ljupček za laku noć!