"Čvrsta ruka" – uspješnija djeca?

 Dakle, dodatni svaka čast na mladosti i zrelosti! 

Miša mu, Bubulejica, sad sam se vratila na tvoj komentar da si 2002. završila 8. razred! (Ja već tad završavala 1. godinu drugog faksa, hehe...stara koka...)

 Bubulejica, žao mi je što si morala na taj način zapamtiti neke stvari iz djetinjstva, ali ti svaka čast na sadašnjim stavovima. Tako po meni razmišlja jedna realna, zrela i konkretna osoba.

Slažem se da su ona djeca kojoj se u svemu udovoljava puno razmaženija i zločestija.Imam primjer najbolje prijateljice.Ona nije neka bogatašica ali svom sinu nema te stvari koju ne bi priuštila i sad kao tinejđer ako nešto ne dobije objesi nos.Dok je kod nas bila drugačija situacija,uvijek smo spajali kraj sa krajem jedva.Svako toliko moraš štedit za ovo pa za ono i nikad nismo pred djecom skrivali da za neke stvari "nema novaca".Nek znaju da novac ne pada s neba.Moram priznati da su mi baš zbog toga djeca skromna i štedljiva.Moja kćer svako toliko ima neku malu ušteđevinu,ne rasipa se.

[QUOTE=loknica]

nisam baš čitala sve komentare, ali ja bi rekla "čvrsti ton" čini čuda, nego ruka.. u krajnjem slučaju nije grijeh malo po guzi i to, ali ako se roditelj od početka postavi malo strože, nisu batine potrebne..sve zavisi od djeteta do djeteta..

[/QUOTE]

[/QUOTE]

Mali komentar na ovo... Moji roditelji su imali teško djetinjstvo, djeca su služila za rad na zemlji, u kući i oko kuće; moja mama se skrivala da bi učila, kad je upisala srednju školu, dobila je batina, nikad nije bilo vremena za djecu, djeca su dobivala ostatke hrane, nisu imala cipele, ... i nije to jedan od rijetkih slučajeva, to je bio život većine djece na hrvatskom selu. Nitko ih nije tetošio, mazio, ljubio, grlio isl. Ta djeca danas su ljudi koji su odgojili nas, mene, usuđujem se reći da sam dobro ispala, da sam naučila cijeniti trud i starije ljude. Ni mene nisu previše mazili, nisu mi govorili koliko me vole, nisam imala sve što bih poželjela, nosila sam iznošenu odjeću od svojih starijih sestrična, znala sam dobiti i batina, ali NIKAD nisam roditeljima prigovorila - ne zbog straha, nego iz poštovanja, jer sam znala kako se ponašati prema roditeljima. Danas roditelji žele svojoj djeci sve priuštiti, sve što oni nisu imali, žele ima na prvom mjestu biti prijatelji i misle da će time zadobiti njihovu bezuvjetnu ljubav. Kad čovjek sve dobije, ono što nauči jest da bi se za to drugi trebali potruditi, ne zna cijeniti to što ima jer se nije za to trudio, nema ciljeva u životu jer zna da će mu se sve bez imalo muke ostvariti... A što je čovjek bez cilja? Nisu svi delikventi bili u djetinjstvu zlostavljani - to ovisi o samoj osobi - jedan će postati zlostavljač jer je to naučio, drugi će se protiv toga boriti jer je to iskusio i zna kako je to.

[/QUOTE]

Sve ovo stoji šta si rekla, ama baš SVE, ali isto tako da se osvrnen... nisan rekla da im se sve da, priušti i kupuje... nisan da im se sve popušta... pročitaj još jednom  moj post pa onda promisli o čemu san pisala... I nemoj misliti da te napadan, nije mi to namjera ni najmanje....  samo me nisi baš svatila šta san pisala.... 

alba i ja te potpisujem!!!!!

ali u mom slučaju majka je stvarno što imala što se forsirala da uvijek ima vremena za nas, totalno nam se predala i ja sam joj zbog toga uistinu jako zahvalna!!! tata je kao uvijek htio biti autoritet na čemu mu također hvala, ali je to sve na žalost radio na krivi način, jer nije bio uz nas dok smo odrastali, radio je vanka. i dan danas se još ne kužimo u svemu :((

alba, potpisujem od riječi do riječi.

 '' sve zavisi od djeteta do djeteta''- ja ih imam troje i jednako sam ih odgajala, ali jedno je otišlo malo .....drugačije nego sam odgajala,ali je još u okvirima mojih normi tako da je sve to diskutabilno.Neznam samo da sam bila popustivljija šta bi bilo.

nisam baš čitala sve komentare, ali ja bi rekla "čvrsti ton" čini čuda, nego ruka.. u krajnjem slučaju nije grijeh malo po guzi i to, ali ako se roditelj od početka postavi malo strože, nisu batine potrebne..sve zavisi od djeteta do djeteta..