Koliko trošite na svoju djecu?
Naučite svoje dijete da novac ne raste na drveću
Svaki roditelj uvijek teži tome da svojoj djeci pruži najviše, nabolje i najkvalitetnije. Pitanje je samo - gdje je tu granica. Jesu li vaša djeca sretna i zahvalna ili svaki put, iz dana u dan, traže sve više i više te djeluju nezahvalno i troše vaš teško zarađeni novac na gluposti. Koliko su svjesni da je novac ograničeno sredstvo i koliko ga pametno troše možete najviše vidjeti ako se odlučite pridržavati ovih nekoliko jednostavnih savjeta...
Džeparac
Određivanje mjesečnog džeparca najčešće mu nije dovoljno te ste i sami svjesni da osim džeparca traže još dodatni novac za nove tenisice, nepredviđeni odlazak u kino s prijateljima, školski izlet ili nešto treće. Pitate li se nekada biste li to trebali uvrstiti u novac koji mu svaki mjesec dajete ili je to novac koji biste mu svakako trebali omogućiti bez obzira na džeparac? Prvo što biste trebali dogovoriti s vašim djetetom je njegova osnovna potrošnja. Na čemu možete zajedno uštedjeti, i što bi mu ipak trebali omogućiti u obliku novca. Primjerice, ukoliko vaše dijete svaki dan troši određeni novac na hranu, užinu u školi ili osvježavajuće piće to je ono na što svakako možete utjecati jer kućno napravljeni sendvič i unaprijed pripremljena bočica s vodom ili cedevitom je već ušteda od oko, vjerovali ili ne, 500 kn mjesečno.
Dalje, bez obzira je li njegov mjesečni džeparac 100 kuna, više ili manje, upitajte ga na što najviše troši. Koje su osnovne stvari koje mu vi kao roditelj možete priuštiti i van džeparca kako biste izbjegli izlike poput ''Trebao sam novi deodorans'' ili ''Ponestalo je paste za zube''. Kućne potrepštine ne bi trebale ulaziti u njegov/njen trošak od džeparca. Džeparac je ovdje kako bi ga vaše dijete moglo potrošiti na potrebe poput izlaska s prijateljima, štednju za nešto što želi a što mu vi ne možete priuštiti u svakom trenutku ili pak neki hobi.
Štednja
Od malih nogu pokušajte svojem djetetu predočiti sve pozitivne strane štednje. Naučite ga kako u životu neće moći u svakom trenutku dobiti sve što želi. Bez obzira jeste li imućniji ili ste jedni od onih koje je uhvatila kriza nemojte dopustiti da vam dijete bude razmaženo i da dobije baš sve što želi. Ne priuštiti mu nešto što nije od životne važnosti poput nove gitare, novih cipela, ili nešto skupljih skija nije ništa strašno. Neka nauči kako će kroz život sam morati skupljati za nešto što želi. Ukoliko je vašem djetetu veliki cilj sakupiti novac za novi Playstation, on će to zaista i učiniti. Osim toga vrlo je lako moguće da kad i dođe do cifre koja mu treba za određenu stvar, uopće ne potroši na istu već nastavi štedjeti za nešto možda potrebnije i veće.
Navike
Pratite njegove navike i potrošnju. Ako vas već za nekoliko dana traži dodatan novac, nemojte mu ga omogućiti. Svoj mjesečni džeparac može potrošiti na što on želi i objasnite mu da mu jednostavno ne možete priuštiti više. I da možete, nekada je najbolje da se o novcu, uštedi i potrošnji nauči iz vlastitog iskustva. Nadalje, kada primijetite da vaš novac u njegovim rukama nije najsigurnije mjesto - razgovarajte o tome. Ukoliko i dalje nastavi po svom, objasnite mu da novac koji ste mu dali nije tu da bi ga potrošio na alkohol, cigarete ili nešto za što vam se zaista ne isplati raditi niti investirati.
Roditelji se najčešće grizu kada ih dijete nešto traži, a oni im to ne mogu priuštiti ili znaju da s obzirom na odgoj ne bi trebali ali onda ipak popuste i izdvoje određenu količinu novaca što se na kraju ne iskaže zahvalom već željom za još. Nemojte misliti da će vas dijete voljeti manje, ili uopće neće voljeti, ako mu nešto uskratite. Čak što više, jednog dana bit će vam zahvalni što ste ga naučili pravim životnim vrijednostima i kako da trudom i ciljem dođu do onog što žele.
(Mim)
|
|
10.7.2011 22:20:55
-katrin- | Br postova: 246 |  offline 
Ne sjećam se kako je bilo u osnovnoj, ali u srednjoj školi bih jedan tjedan nosila sendvič od doma, a tjedan kad je škola bila popodne dobivala 50 kn. Uz to, tata mi je davao u prvom razredu 100 kn mjesečno, a kasnije kad je dobio bolju plaću 200 kn. Što se tiče štednje, vjerujem da se u određenoj mjeri može naučiti, ali je isto tako u određenoj mjeri svaka osoba po prirodi (ne)štedljiva. Ja od svoje 13-te godine u svakom trenu imam barem 2 000 kn na računu. U najmlađim godinama u vrijeme rata tata je radio na minimalcu, a mama često nije ni radila, ali nikad nisam tražila previše, pričali su mi da sam ih u dućanu pitala jel mogu dobit jedno kinder jaje. :)
|
|
|
|
10.7.2011 9:05:11
reana | Br postova: 6526 | offline 
Poučena iskustvom majki odrasle djece, kao i potrošačke navike mog podmladka, nisam za mjesečni đeparac. Kao tinjđerici, dajem joj svakodnevno simboličan iznos s kojim sama raspolaže. Štednju smo joj otvororili još dok je bila mala beba, i ona zna da sav novac koji dobije od proslave rođendana i sličnih prigoda, odlazi na žiro račun.
|
|
|
|
10.7.2011 8:08:39
otkucaji-srca | Br postova: 2570 | offline
slazem se sa ovim zadnjim dijelom clanka u potpunosti..al nemozete samo cekati taj trenutak kad ce djete samo shvatit tu cinjenicu da je dobro sto mu niste omogucili pojedine stvari.. treba to sam nauciti kroz zivot...
|
|