Bullying (Grupa: Žene o ženama i za žene)

mene je jedan dečko uvijek čupao za kosu...ali svaki dan cijelu osnovnu školu..... mislila sam da me mrzi... nije to bilo nešto jako bolno, ali psihički je pritisak kad 'čekaš' taj trenutak kad će te povući......., nije to baš tako izraženo, ali ponekad mi se desi da ne volim kad mi se netko mota iza leđa...  prije nekoliko mjeseci sreli smo se na fejsu.... rekao mi je da sam za njega imala najljepšu kosu na svijetu (po tome me i prepoznao na fejsu nakon sto godina) i da nije znao kako da je dotakne a da ne ispadne kreten pred dečkima.......  pa me čupao...

 slažem se Stela, ali na žalost ima djece koja to ne mogu, ne žele reći, jer im se tamo "netko" zaprijetio... e sada dolazi ono, koliko svoje dijete poznaš, koliko vremena provodiš s njim, kako bih na vrijeme mogao primjetiti promjenu u njegovom ponašanju i odreagirati na vrijeme.

eto meg,a ti nisi ni skužila da je romansa bila na pomolu...

u razredu mog starijeg sina ima momak koji je baš pretil ali je divna osoba i oni ga svi vole i ne rugaju mu se (2. srednje) ali zato glupi nastavnik iz tjelesnog kaže "di je onaj prasac debeli" i kad mu prijatelji kažu neka kaže razredniku on neće jer se srami i radije trpi gluposti osobe koja bi mu tribala biti mentor i savjetnik.

Eto toliko o našim nastavnicima.

Stela, slažem se. No, kako kaže Karolina, neka djeca ne žele reći. Recimo, meni je mama dala do znanja da joj mogu reći ako mi se nešto tako dogodi, no ja sam vidjela da joj je jako teško u životu i nisam je htjela opterećivati još i time.

Također sam mislila da sam sve to zaslužila jer očito mnogi tako misle i da nisam ni zaslužila bolje. Bila sam uvjerena da me nikada nitko neće voljeti, da me nitko neće nikada htjeti ni poljubiti jer sam "odvratna".

ovo moje je zanemarivo, ali kad nasilje preraste u ubojstvo, a ubojica dobije samo godinu dana, a pomagači ništa- zato što su zbog drugih kaznenih djela već osuđeni, onda je poruka da život ne vrijedi ništa......

eh moona da sam znala što je razlog.......ah sad bi mu takvu šamarčinu zalijepila da mu sve vratim ...

Hvala na podršci..

Znate, cure-ja sam se sva sad iskomirala, nekako me prolazi jeza od svih ovih priča, jer puno toga sam potisnula u sebe i uopće se ne želim sjećati što sam sve proživjela, uh!

Slažem se s moonom..

tako je bilo i mm.On nije svojima mogao reći jer su bili takvi da bi roman mogla napisati,totalno otuđena obitelj pa se sam morao boriti za sebe što ga je učinilo jakom ali pomalo i ogorčenom osobom.

Zato on danas osluškuje osjećaje svoje dice jer ne želi da im bude ko njemu.

kako je to sve relativno -

u razredu mog sina najomiljeniji je bio jedan jako debeo dečko, rastavljenih roditelja, s majkom psihičkom bolesnicom- svima je bilo žao dečka i jako su se trudili da mu pomognu.....donosili mu hranu, robu, častili ga..... a s druge strane, tko zna- možda je njega 'ubijalo' sažaljenje......dječja psiha je nama neshvatljiva