Jučer smo moj unuk (star nepune 4 godine) i ja išli u kupovinu potrebnih stvari za ručak, inače ja dosta hiperaktivan, al' smo se vani dogovorili da ćemo kupiti samo što piše na papiru, i da neće ništa dirati, zaposlila sam ga, držao je papir u ruci, pomagao mi gurati kolica.. i tako smo šetali između polica i došli do pekarnice, uzela sam mu integralnu kiflu, koju sam mu odmah dala, ali vrećicu gdje piše cijena stavili smo u košaru i objasnila da to moramo platiti na blagajni. Blagajnica je umirala od smijeha kada je s praznom vrećicom došao do nje i objašnjavao joj da je kiflu pojeo, al' da se to mora platiti..   

Kada smo došli kući, donio mi je novčanik iz moje torbe, da izvadim sav sitniš, kako bi on mogao staviti u kasicu-prasicu..., zanimljivo mu je to gurati u onaj mali otvor.., objasnila sam mu zbog čega on i ja štedimo..

Bravo, u poslednje vreme se retko srećem sa ovakvim ponašanjem dece, roditelja, baka i deka. Koliko ste puta videli decu koja plaču i valjaju se po podu  jer hoće nešto da im se kupi, uzimaju stvari, roditelji  im otimaju. Vaš odnos je ispravan.Iskustvo sa mojom decom...Pre nego što odemo u kupovinu, dogovorimo se šta ćemo da kupimo, usaglasimo želje i mogućnosti. Nikada ih nisam prevarila..Danas su odrasli ljudi koji planiraju svoje troškove prema prihodima, žive jako lepo...

Sva moja iskustva sa decom na

www.srljubica.blogspot.com

Bravo karol..znači lijepo ste se proveli..

Dijete ne treba direktno odgovarati na pitanja, možete malo porazgovarati s njima te sami riještit test, a možete se i zabaviti zajedno s djecom.


1. Ako djetetu dajete novac, da li ono veći dio uštedi?
DA NE


2. Da li vaše dijete često izgubi ili zagubi novac?
DA NE

3. Da li vaše dijete svoj novac troši protiv svoje volje?
DA NE

4. Kada idete u kupovinu s djetetom, da li su njegove riječi "kupi, kupi"?
DA NE

5. Da li je vaše dijete ponosno na svoju štednju koja raste?
DA NE

6. Ako pitate svoje dijete "zašto to želiš" njegov odgovor je najčešće "zato što to ima Marko/ Bernarda" ili "zato što sam to vidio/la na televiziji?
DA NE

7. Da li vaše dijete štedi novac za neku igračku ili nešto slično, a na kraju odluči da tu stvar baš i ne treba?
DA NE

8. Ako ne želite djetetu kupiti sladoled ili nešto slično, da li će vaše dijete pitati "možemo li ići, ako ja platim"?
DA NE

9. Kada vaše dijete ide na izlet, da li potroši sav novac koji ste mu dali ili ipak nešto i vrati kući?
DA NE

10. Kada idete na neko putovanje, da li vaše dijete želi kupiti poklone za svoje prijatelje?
DA NE


Rezultat: ŠTEDIŠA - oni koji imaju više DA odgovora u neparnim pitanjima
POTROŠAČ - oni koji imaju više DA u parnim pitanjima

Da li ste vi i vaše dijete isti financijski tip?

Idealni tip je negdje u sredini, pažljiv i sretan potrošač i disciplinirani štediša. Ako to niste niti vi niti vaše dijete, to se još može naučiti.

Vaša djeca i novac...

Piše Inga Lalić
trenerica za osobnu i poslovnu učinkovitost

Upravljanje novcem obiteljski je posao koji uključuje i roditelje i djecu. Djeca o novcu ne uče u školi, i sve što će znati o njemu, naučit će promatrajući vas. Ona vas gledaju, oponašaju, slušaju što pričate i savršeno osjećaju atmosferu koja vlada u kući. Upitate li petogodišnjake odakle dolazi novac, većina će odgovoriti – iz bankomata. Sjećam se, dok su još moje kćeri bile vrtićke dobi, mlađa me tražila da joj kupim kokice. Odgovorila sam da nemam novca uza se, na što mi je ona posve ozbiljno rekla: ‘Pa, imaš karticu!’ Naravno, nama odraslima to je smiješno i danima prepričavamo bisere svojih anđelčića. Kad vam se počinju događati takve stvari, vrijeme je da sa svojom djecom počnete razgovarati o novcu. Nema tu fiksne dobne granice, svako je dijete drukčije: neka sazriju ranije, neka kasnije. Važno je samo da jezik i način prilagodite njihovoj dobi. 

Razmislite znaju li vaša djeca kako novac funkcionira, kako se dolazi do njega i što se uz pomoć njega radi. Gledaju li vaša djeca samo kako trošite novac i 'peglate' kartice, razmislite kakvu im poruku šaljete. Zbog toga je dobro i njih uključiti u vođenje financijskog dnevnika i planiranje te kontrolu troškova jedanput na mjesec. Neka sjednu pokraj vas dok plaćate mjesečne račune. Počnite tako da najprije platite sebi, čak i ako je riječ o nekoliko kuna. Nakon što vide da stalno najprije plaćate sebi, i sama će slijediti vaš primjer kad odrastu i počnu zarađivati svoj novac. Dajte im da pogledaju svaki račun za režije i objasnite im na što se odnosi. Razumijevanje načina na koji plaćate i koliko plaćate struju, vodu, plin, odvoz smeća pružit će djeci sliku o tome kako održavate svoj životni standard. Neka vide koliko novca odvajate za prehranu obitelji. Počnite s osnovama. Svoje sam kćeri uključila u to u dobi od 10 i 11 godina, kad su bile četvrti i peti razred. U toj sam im dobi počela davati džeparac. Objasnite svojoj djeci važnost štednje, njezinu svrhu i cilj. Što je kamata? Koristite se iskustvma iz stvarnog života, odvedite ih u banku, neka otvore svoj štedni račun. Na izbor imate veliku lepezu dječjih štednih programa.

Svakako ih naučite da od novca koji dobiju dio odvoje za štednju, dio za ulaganje, a dio za davanje. Postotak odredite sami. Mi imamo dogovor da od svakog džeparca i od svakog novca koji dobiju primjerice od bake, djeda, kumova za rođendane odvoje 30 posto za štednju, a 70 posto smiju potrošiti na što god žele. Svaka ima tri računa, i to za ulaganje, štednju i darivanje. Kada dobiju džeparac, odmah raspodijele po pet kuna na svoja tri računa (tjedni im je džeparac 50 kn). Njima je to zabavno i tako stječu naviku upravljanja novcem. Nastavit će to raditi kad počnu same zarađivati  novac. Razgovarale smo o pomoći drugim ljudima, humanitarnim akcijama. Same su odlučile da svoj dio džeparca žele davati za pomoć bolesnoj djeci. Na računu za štednju skupljaju novac za stvar koju jako žele kao što su role, kompjutorske igrice i sl. Račun za ulaganje namijenjen je dugoročnoj štednji, npr. obrazovanju, fakultetu, učenju stranog jezika. Naravno da ćete im i dalje kupovati kao do sada, poenta je da i djeca sudjeluju u tome. Tako će mnogo više cijeniti i vas i sve to što im darujete i kupujete. 

Limena kasica - prasica je puna, Princeza i ja u nedjelju imamo "operaciju" ona je zadužena za brojanje kunića nadam se da će biti dovoljno za njene naočale, ove su joj male, ako ne, baka će dodati..  

Usadite djeci svijest o reklamama..

Autor: Ivana Sučević  - Izvor Pametna kuna

Potrošačko društvo danas predstavlja izazov i odraslima, a kamoli djeci. Zato je izuzetno važno dijete na pravi način naučiti vrijednosti novca i i tako ga pripremiti na budući samostalan život. Da bismo dobili jasniji uvid u pravilan odgoj djece, odgovore smo potražili kod socijalne pedagogice Kosjenke Muk.

Prije svega, tvrdi, bitno je strpljenje i omogućiti djetetu da ima vlastita iskustva, ali isto tako roditelji trebaju biti odlučni i čvrsti u svojim stavovima. Dijete, naravno, neće odmah sve zapamtiti i primijeniti jer treba proći kroz period učenja koji obuhvaća pokušaje i pogreške.

Prvi džeparac treba biti skromniji

Muk tvrdi kako je najbolji trenutak za podučavanje djece o vrijednosti novca u trenutku kada ono izrazi interes za razumijevanjem i želju za stvarima iz izloga.

- Tada se djeci objašnjavaju najosnovniji novčani pristupi. Na primjer, reći mu da novac postoji kako bi ljudi mogli razmjenjivati stvari. Kako dijete raste roditelji bi postepeno trebali uvoditi kompleksnije ideje, recimo objasniti mu na koji je način količina novca u društvu ograničena, zbog čega se javlja neravnoteža i nepravda ili reklame koje ponekad za cilj imaju da nas izmanipuliraju – kaže Muk.

Prvi džeparac djeci je najbolje dati negdje oko početka škole. Pri tom valja imati na umu da što je dijete manje i džeparac treba biti skromniji, a s godinama se on može postepeno povećavati. Džeparac je bitan jer djecu uči osjećaju odgovornosti i razumne raspodjele.

Novčano nagrađivanje djeteta za obavljanje kućanskih poslova, kaže pedagogica, ne šalje dobru poruku. Radi se o tome da niti roditelji nisu dodatno plaćeni za održavanje kuće, pa ne bi trebalo niti dijete jer to je normalna svakodnevna obaveza. Ipak, dijete se može novčano nagraditi ukoliko sudjeluje u nekim dodatnim aktivnostima i obavezama.

Djeca se moraju naučiti i štednji

Business coach i konzultantica Inga Lalić slaže se s pedagogicom. I sama se našla u nedoumicama na koji način svojoj djeci predstaviti pojam novca i naučiti ih njegovoj vrijednosti. Ona smatra kako najmlađe treba podučiti da od novca kojeg dobiju za džeparac dio odmah treba odvojiti za štednju.

- Svojim kćerkama džeparac sam počela davati kada su imate 10 i 11 godina i dogovorila sam s njima da od svakog džeparca i od svakog novca koji dobiju primjerice od bake, djede, kumova za rođendane odvoje 10% za štednju, a 90% smiju potrošiti na što god žele. Njima je to zabavno te na taj način stvaraju naviku upravljanja novcem i nastavit će to raditi i dalje kad počnu i same zarađivati novac – rekla je Lalić.

Dijete mora naučiti kako se  oduprijeti reklamama

Problemi nastaju kada je dijete pod utjecajem vršnjaka koji, primjerice, imaju najnovije modele mobitela ili skupe tenisice. Muk poručuje kako bi idealno bilo učiti dijete da se ne pokorava pritisku vršnjaka te da je to vrlo važan dio razvoja karaktera. Ipak, ponegdje pritisak može biti izuzetno jak, pa je u tim situacijama najbolje je procijeniti pod kolikim je stresom dijete i na temelju toga donijeti odluku.

- Ako dijete kupuje stvari od svog džeparca, lakše će naučiti razlikovati želje koje su vrjednije ispunjavanja od onih koje su prolazne i površne. Ponekad je dobro djetetu dozvoliti na napravi grešku, pa mjesečni džeparac potroši na slatkiše pa si kasnije ne može kupiti željenu igračku. To nezadovoljstvo iskoristite da ga podučite gdje je dijete napravilo grešku – kaže Muk.

Pedagogica ističe kako je u današnjem svijetu djetetu potrebno objasniti kako funkcioniraju reklame. Važno je kontinuirano upozoravati dijete što se reklamama postiže. Pri tom je bitno djetetu usaditi osjećaj uspjeha i ponosa kada odoli nekoj reklami.

Djeca i financije

Autor: Vedran Mušura - Izvor; Pametna kuna

Trebamo li sa djecom pričati o financijama? Iako financije nisu uvijek, kao u bajkama, priča sa sretnim završetkom, stručnjaci potvrđuju kako se o njima mora razgovarati. Na kraju krajeva, mlađa generacija koja živi u nekim novim vremenima treba i novi pristup novcu. Postoji pregršt financijskih problema, od nemogućnosti kupovine vlastite nekretnine, kreditnih dugova, kartičnih minusa i sve manjih mirovina s kojima će se ta generacija suočiti i što ih ranije i bolje educiramo - bolje će biti pripremljeni.

Financijsko obrazovanje, ili je možda bolje reći financijska pismenost, mladima je danas potrebna možda i više nego ikada prije, jer su financije i novac prisutni u gotovo svim segmentima života. Unutar školskog sustava ne postoji organizirani pristup ovoj tematici, odnosno, ako i postoji, radi se o entuzijazmu određenih predavača ali ne i organiziranom pristupu problematici financija. U prijevodu to znači da znanja, o planiranju osobnih financija i upravljanju osobnim financijama, djetetu morate prenijeti upravo roditelj. 

Kada početi educirati dijete o novcu?

Kao i sa mnogim drugim stvarima, stručnjaci se slažu da treba krenuti - od malih nogu. Za najmlađe postoje razni načini kako da im se približi tematika novca. Od igara koje s njima možete igrati, kao što su naprimjer igra dućana/supermarketa kroz koju im objašnjavate značenja koncepta novca i mnogih drugih sličnih igara. Čim vaše dijete dođe u situaciju da ima ili svoju ušteđevinu ili poklonjeni novac, dobro je početi obrazovati ih kako postupati s novcem te proširiti znanja o novcu na način da djeci objasnimo što su pojmovi kao npr. štednja i kamate. Također, danas postoje mnoge opcije dječje štednje putem kojih djeci možete usaditi znanje o važnosti štednje. Priča sa štednjom može se djetetu prikazati kao aktivnost i vježba u kojoj dijete može paziti na uplate novca i kasniji porast vrijednosti štednje.

Nadalje, stručnjaci preporučuju kako se djeci, kada imaju otprilike osam ili devet godina, treba još detaljnije pojasniti koncept vrijednosti novca i, što je možda i najvažnije, naučiti ih kako novac ne raste na drveću, odnosno, kako je novac, u normalnim situacijama, dolazi kao rezultat rada i truda. Zajedno sa ovim lekcijama počnite djetetu uvoditi i tjedni džeparac. Zašto je to bitno? Na taj način, ukoliko se zbilja pridržavate pravila džeparca, dijete uči kako planirati i rasporediti sredstva u određenom vremenskom periodu.

Hoće li sve potrošiti prvi dan ili rasporediti novac da traje cijeli tjedan? 

Iako bi se džeparac trebao fiksna cifra, nagradite djecu dodatnim vrijednostima ako obave male obaveze po kući. Npr. pranje auta, usisavanje i sl. mogu postati aktivnosti koje će ih naučiti kako se rad i trud isplate. Na taj način će razviti osjećaj za vrijednost rada. Kada djeca krenu u srednju školu, pritisak društva i vršnjaka može zaista doći do izražaja i mnogo je onih koji podlegnu strastima potrošačke kulture i mahnitog kupovanja. Bilo da se radi o video-igrama, biciklima, mobitelima ili odjeći, razgovor o vrijednostima može puno pomoći. Dobro je pružiti djetetu priliku za dodatni izvor zarade, barem preko honorarnih poslova u ljetnim mjesecima, putem kojih onda mogu zaraditi nešto i zaista cijeniti trud uložen u posao. 

Kada vaša djeca navrše 18 godina, neki napuštaju školovanje i kreću raditi dok drugi odlaze na fakultet. Sa rastućim cijenama fakultetskog obrazovanja i, u slučaju da se fakultet nalazi izvan vašeg mjesta prebivališta, rastućim cijenama smještaja dobro je razmisliti o načinu na koji ćete financirati školovanje. Ako ćete dijete financirati cijelo trajanje fakultetskog obrazovanja , pripazite na koji način ćete ovo napraviti. Naprimjer, možda je bolje slati fiksnu svotu novca vašem studentu, nego slati dodatni novac kada on ostane bez sredstava, jer na taj način isto možete pomoći u razvitku dobrih navika – planiranja i uštede.

Budite realni i komunicirajte s djetetom

U svemu ovom važno je biti realan. Umjesto da im govorite da su minusi sami po sebi loši, uđite dublje u problem i objasnite im mehanizam minusa i moguće dugoročne štete od (pretjeranog) minusa. Što se tiče budućeg samostalnog života i moguće kupovina stana bitno je poraditi i na tom segmentu. Primjerice cijene nekretnina u cijeloj Europi su porasle za skoro 150 posto u zadnjih deset godina te stoga nije realno očekivati da će imati svoj stan odmah na početku samostalnog života. Također, ako će iznajmiti stan – cijene su također narasle.

Neki roditelji se odlučuju na varijantu u kojoj svojoj djeci naplaćuju stanarinu čim zarade svoju prvu plaću. Obično se uzima iznos do 20 posto od plaće. No, umjesto trošenja tog novca, najbolja stvar je stavljati ga na stranu. Kasnije, bez da su djeca to prethodno znala, moguće je taj novac posuditi ili ga dati natrag vašem adolescentu (ili studentu) kada mu ponovno zatreba - za putovanje, kupovinu automobila ili npr. vjenčanje. Na taj način gledano, ovo nije stanarina već oblik prisilne štednje koja im se naposljetku vraća. Naravno uspjeh ovakvog pothvata ovisi i o neznanju vaših platiša o čemu se točno radi. Iako se možda isprva čini grubo ili barem neuobičajeno -razmislite. Jer zauzvrat dobivaju i više cijene nezavisnost i činjenicu da sami upravljaju svojim primanjima.

Bilo kako bilo, bitno je rano početi sa financijskim obrazovanjem vaših najmlađih. Iako bi osnovne škole mogle činiti više na tom polju, najveći problem je u srednjim školama koje moraju, u već ionako pretrpani nastavni plan, na nekoj razini naći mjesta za barem elementarna znanja o osobnim financijama. Jedino je na taj način moguće pripremiti djecu za vremena u kojima živimo. Vremena u kojima su nenaplaćeni kredit, ovrhe i (pre)skupe nekretnine realnost. Za kraj, zapamtite najvažniju lekciju - novac je sredstvo, a ne cilj.

3 dobre i loše stvari koje djeci možete reći o novcu

Autor: Kristina Nejašmić - Izvor; Pametna kuna

Mnogi roditelji ne znaju kako pravilno komunicirati s djecom kada je riječ o novcu. Jeste li se ikada zapitali kako s djecom razgovarate o novcu, koje riječi koristite i doživljavaju li ono što im želite reći? Pročitajte u nastavku 3 dobre i loše stvari koje možete reći djetetu o novcu.

Mnogi roditelji ne znaju kako pravilno komunicirati s djecom kada je riječ o novcu. Neki popuštaju previše, a neki uskraćuju džeparac. Pravo je pitanje kako naći balans između dviju krajnosti i kako se ispravno postaviti pred ustupcima djece. Posebno za predstojeće blagdanske dane kada roditelji traže idealan dar za svoje dijete. Djeca imaju svoja očekivanja, ne razmišljajući koliko nešto košta i možete li im to priuštiti. Ako traže previše od vas možda ste i sami krivi za to jer niste znali pravilno razgovarati s djetetom. Jeste li se ikada zapitali kako s djecom razgovarate o novcu, koje riječi koristite i doživljavaju li oni to što im želite reći? Pročitajte 3 dobre i loše stvari koje možete reći djetetu.

Dobre stvari koje možete reći djetetu:

1."Spreman sam platiti dio iznosa, ali ne i cijeli."

Ovo će vam biti korisno u situacijama kada vaše dijete želi nešto kupiti van predviđenoga budžeta. Ako tenisice koštaju npr. 400 kuna, a vi želite platiti 300 kuna, recite mu da ćete platiti samo dio iznosa, ali ne i cijeli iznos. Dijete će tim postupcima shvatiti i naučiti da ne može kupiti ništa za što nema dovoljno novca i mogućnosti. Od malih nogu ga možete naučiti kako ostati u okvirima budžeta, a svejedno mu kupiti ono što želi.

2."Mislim da ste mi pogrešno vratili novac."

Ovu rečenicu često upućujete trgovcu, bilo da se radi o višku ili manjku novca. Vrlo je poučno da dijete to čuje i da na vašemu primjeru nauči da je vrlo važno da svoj novac tražiš nazad ili da višak vratiš trgovcu. Osim brige za novac, svoje dijete ćete naučiti i poštenju.

3."Ne moraš čekati da odrasteš."

Ovakvim stavom svome djetetu dajete do znanja da se od malih nogu treba učiti pravilno upravljati novcem. Dijete ne može zarađivati, ali ga možete naučiti štednji ili poklanjanju novca u dobrotvorne svrhe. Tako će od malih nogu stvoriti navike koje će mu koristiti i u budućnosti.


Loše stvari koje možete reći djetetu:

1."Ne brini oko novca, ja ću se pobrinuti za to."

Iako nitko od roditelja ne želi djecu opterećivati financijskim problemima, činjenica je da ne želimo ni djecu držati u neznanju po pogledu novca. Razgovorom i uvidom u obiteljski budžet, uvedite dijete u svijet financija i naučite ga kako se pravilno ophoditi s novcem.

2."Budi oprezan ili ćeš sve prerano potrošiti."

Iako mislite da dijete treba naučiti opreznosti, ipak ga je ponekad potrebno pustiti da napravi pogrešku kako bi naučili za sljedeći put. Tako je i kada govorimo o novcu. Pustite dijete da potroši cijeli iznos odjednom jer će onda shvatiti kao nema više novca za druge stvari. Drugi put će sigurno drukčije postupiti.

3."Vidjet ćemo."

Ovo je rečenica koju roditelji vrlo često izgovaraju. Teško im je reći "ne" i onda izgovaraju ove riječi. Zauzvrat djeca ih shvaćaju drukčije nego što roditelji misle. Stoga, pristupite djeci drugačije. Umjesto da im kažete da ćete vidjeti, odmah recite "ne" jer će u suprotnom dijete još uvijek imati nadu da ćete im nešto kupiti. Premda vam ponekad neće biti lako odbiti kupiti ili dati im nešto, ubrzo ćete vidjeti prednosti takvog postupka, kada vidite kako vaše dijete pravilno rukuje s novcem.

Poznata voditeljica Danijela Trbović nam je dala svoj komentar na ovu temu. "Moj sin nema džeparac, jedino mu dajem novac za pecivo i on naravno sve potroši. Ne dobije sve što poželi niti nosi brendiranu odjeću. S druge strane, dijete ne možete staviti ni pod stakleno zvono. Dugo sam oklijevala s kupnjom mobitela i na kraju sam posustala. Najvažnije je da dijete treba biti svjesno da novac ne pada s neba. "

Iako je većina roditelja popustljiva prema svojoj djeci ipak je potrebno snage da bi postavili određene granice, posebno kada se radi o novcu. Zapamtite kako je djeci potrebna edukacija o novcu već od ranih dana njihovog odrastanja, a vi kao roditelj ste tu ključan faktor koji može na to utjecati.

 Meni su moji roditelji bili davali mjesečni đeparac, a stvari za školu,odjeću i ostalo kupovali prema potrebi.I ja planiram na takav način davati novac djeci kako bi se naučili raspolagati novcem. Vidjela sam primjera kad bi djeca za određene prilike (krizma i sl.) dobila veće količine novca i odmah ih potrošila,a za svakodnevne bi potrebe trebala baš svaki puta tražiti od roditelja i mislim da to nije pravilno jer ne educira o vrijednosti novca i ne usađuje navike potrebne za cijeli život. Također mi se ne sviđa udovoljavanja baš svakoj želji djeteta. Slažem se da ono treba imati kvalitetnu odjeću,mobitel i sl.,al mislim da ne mora biti baš ono najskuplje, uvijek preferiram barem "klasu" dolje. Isto tako mislim da bi se roditelji trebali educirati o tehnici koju kupuju djeci i dal im je baš to što oni žele i potrebno i prilagođeno njihovom uzrastu.