Jesmo li mazohisti?

Da počnem sa stanjem u zemlji.I poslije izbora nadrkanost ne prestaje.To je tradicija koja traje već 20 godina.Ni u ostatku Evrope nije ništa bolje po tom pitanju jer su pri vrhu pesimizma.A pesimizam i ndrkanost idu zajedno.E sad što je pisac htio reći.Toliko smo opsjednuti lošim vjestima zbog kojih redovito padamo u depresiju,apatiju,bed uglavnom u mrtvilo.Prije kad nismo bili toliko financijskistabilni(ovdje mislim na vrijeme prije Jugoslvije jer ovo sada ne računam) nismo bili toliko opsjednuti lošim vijestima ko danas.Novine su pune toga pa i Dnevnik.A ostalo su vijesti iz žute štampe(Severina i te finte).Zar smo stvarno u svemu tome zaboravili na lijepe stvari?Zar nam je to nebitno?Isprika je da se puno radi.Pa ljudi u tvornicama početkom prošlog stoljeća su isto puno radili.I bilo je dosta takvog razdoblja međutim oni garant nisu bili toliko opsjednuti ko mi danas,nisu bili nadrkani.Bili smu siromašni,ali sretni.Mi smo se navikli na materijalnu ugodnost pa ako nam usfali svoja kuna uglavnom zbog plaćanja režija i sl odmah smo nadrk na cijeli svijet i svi su nam krivi.Zar smo stvarno toliki mazohisti da naprosto uživamo u samo mučenju,opterećivanju i ostalom.meni to neće biti nikada jasno jer uvijek se govori da se jednom živi.Zar treba živit onako kako je završio Timon Atenjanin i njemu slični likovi.Zar je smisao života u nadrkanosti.Zašto su stanovnici zemalja u razvoju optimističniji od nas,a te zemlje su u Africi.I oni imaju političare(jer bi to bilo objašnjenje).Kamo ideš čovječe ovako nadrkan?Ima li tome kraja ili će tako biti do smaka svijeta koji btw ipak neće biti ove godine.

nažalost izgleda da je tako svi smo negativni , opterećeni , nezadovoljni ......užas

 A da se zapitamo zašto smo takvi ?

 Čitala sam neki dan članak o onom mladom bogatašu koji je sve prodao, nema čak ni druge traperice za presvući, ništa. Sada sa 2000 i nešto kuna putuje svijetom, nekih 200-njak troši na prehranu i kaže da nikada nije bio sretniji.

Imam osjećaj da nas je trka za materijalnim uništila - uzela nam je ono što vrijedi daleko više od novaca: ljudskost.

Istina.Teško se je odreći pojedinih užitaka iliti komocije kao što je npr skijanje.Jer što više imaš htio bi imati još više pa su tako ni koji nemaju najsretniji.Nije bilo lako ni sa točkicama međutim današnjim ljudima je sve to jako teško baš zbog toga jer si moraju nešto uskratiti.

Istina, uvijek želimo više... Nikad nismo zadovoljni. Tek kada izgubimo neku blisku osobu, nešto što je zapravo važno, onda se osvjestimo. Ali ne zadugo... Jer uvijek težimo nečemu što nam je daleko, uvijek nešto više... Tužno je to. Kakvi smo mi ljudi zapravo.

ma da kako je to sve skupo ljepo i idealistićki, ja sam sretna i ne treba meni tako puno, ali da imamo struju i vodu i trebamo je platiti, istina mogu otići u kolibu bez struje i vode i biti sretna, ali ipak navikla na neke luksuze

 Ne radi se o osnovnim potrebama Mag, nego o jurcanju za svim onim stvarima, koje kada malo bolje razmislimo, i nisu nam nužne. Da ne govorim o vremenu provedenom u stalnom stresu, pa silnoj zavisti na materijalnom, a da zapravo osobe kao ljude često ni ne doživljavamo.

Nije bitno kakav je tko, nego koliko ima. Sistem vrijednosti je potpuno naopako postavljen, i to već dugo. I po meni, "u tom grmu leži zec".

I ovome će doći kraj - jednom, i mislim da ćemo se vratiti u neka vremena kojih se mi možda ni ne sjećamo, nego naši djedovi i bake.

ma svi su uvjek jurcali za lovom s tom razlikom da su zene ostajale doma pa se imao osjecaj obitelji, a muskarci bas i ne,

a kada smo kod grmova i zecova zavisi sto ti treba u zivotu, istina spavam u jednoj sobi, jedem iz jednog tanjura, i takve stvari ali i to pitanje stresa ti meni prenapuhano sve se svodi na stres, sta god doktori nemogu naci hop to je stres

Ja se slažem s ovim što je rekla Rubinasta, o tim negativnostima u Hrvatskoj, kako to mediji napuhavaju. Dakle, duplo je manje pozitivnih vijesti. Šta bi mi trebali u Bosni, ubiti se, kod nas je situacija još teža, ali jednostavno treba gledati pozitivno, a bacati ljude u depresiju.

Joj, to mi je najbolje, spavam u jednoj sobi i jedem iz jednog tanjura. Ali ja hoću spavati u lijepoj sobi i jesti nešto fino na tanjuru!! E, za to treba novaca.