Nasilje odraslih nad djecom (Grupa: Žene o ženama i za žene)

sad bi nam trebala defincija što znači razmaziti, ali ja na to gledam ovako- ljubavlju se ne može razmaziti dijete, a ta djeca koja kako veliš kmeze i ucjenjuju nisu ljubav ni dobila, nego upravo te 'sitnice' kojima se roditelji u nedostatku davanja ljubavi djetetu rješavaju grižnje savjesti.

Zlostavljanje odraslih nad djecom po meni je najteži žločin-mislim na seksualno zlostavljanje. Tko počini takvo djelo trebalo bi mu dodjeliti najtežu moguću kaznu, koja država ima u svom kaznenom sustavu. Takva djeca su poslije teški psihički i fizički invalidi. Nerijetko u kasnijoj dobi počine samoubojstvo, ili oni sami postaju zlostavljači. To bi društvo-ako hoćemo imati normalno društvo, trebalo rezati u korjenu. Kakav je to čovjek koji ima seksualni nagon prema djetetu ili još gorje prema vlastitom djetetu. Za osudu takve osobe nebi, po meni trebale postojati nikakve olakotne okolnosti.......bolest ili nešto slično.

 Ja san bila fizički konstantno maltretirana, a bome i emocionalno, jer su me više bolile grube riči nego udarci... Naime, dobivala san žestoke batine kad god nisan bila kriva, zbog ocjena, zbog nenaučenog gradiva, ma zbog bilo kakve sitnice mama se iživljavala na meni. Imala san sve skromno, odgajana u skromnom domu, pazili su me i mazili, ali.... Često san znala dobiti po sebi iz čista mira. Kao da je mama lječila svoje frustracije na meni. Vrlo vjerojatno i je... Zbog toga iman puno posljedica, a stra me je da kasnije ne manifestiraju još više.... Zbog nje san psihički labilnija osoba... Zbog nje neman svoje ja... Zbog nje me puno toga kočilo i dan danas koči.... Dalje neću o ovome...