Prvotni odgovor od spirit
I u moj je radnoj sredini večina kolega samodopadna i ohola i trebalo mi je vremena da se na takvu sredinu naviknem. Uspjela sam to prihvatiti i svojim stavom se izborila za poštovanje kao njihovu kolegicu. I bilo je različitih bitaka dok do toga nije došlo. I dan danas se zna desiti situacija kad se moram boriti, no najvažnije u svemu je što uvijek u iste ulazim s pokrićem ostvarenog rada,cijenjenja šefova kao radnika i skladnih odnosa s ostalim kolegama.Sve u svemu mislim da je najvažnije ostvariti neki ljudski odnos i poštovanje s radnim kolegama, i,što je njavažnije,pokazati da rezultati rada govore najviše u naše ime...
slažem se s tobom, na žalost nije uvijek tako, kao da je došlo neko vrijeme "moćnika" koji ne ostavljaju gotovo nikakve rezultate rada za sobom, osim "leševa"., sva sreća svjedok sam da i to Hvala Bogu ne može dugo trajati..
Sve je dobro, dok netko iz radne okoline ne počne napredovati baš na temelju rezultata rada, nevjerojatno kako se mišljenja, razmišljanja radnih kolega/kolegica mijenjaju preko noći.., zapravo, kada netko ide stepenicu više u poslu, na tom putu prepoznaje istinske "prijatelje i neprijatelje" po mom mišljenju to je jako dobro, 
uvijek bi čovjek bio u zabludi, mislio bi da radi u zdravom okruženju... 