Poezija (Grupa: Književni klub)

Što drugo nego...

Vec sam ti pricao to

Da li znas, i ja sam nekada imao grad
ulice, draga lica u dvoristu
pod kestenom stol, nekada
prasnjava slika i cesta od sna
curice, drugova pjesma
u dusi se budi djetinjstvo

Zamisli, mirise lipa i ljeto je tu
kasnije snjegovi, pramen sam magle
pod neonskim svijetlom u zimu
pricam ti, im'o sam druga k'o brata ja
sada pustinja, ceznjiva pisma
pacifik od tuge i sjecanja, kazu sudbina

Ta kurva bol ime mora imati i razlozi
milion prica, al' svaka vodi samo do pustosi
pitam, da li znas, a znam da ne znas
nit' ces ikad shvatiti
a i zasto bi, oprosti, to gorka tecnost
iz mene gluposti govori

Nije nostalgija, ta je romanticno
nevino cedo spram ovih stanja
necu da spominjem rat i uzase
politiku i slicna sranja
necu da ponavljam, pravda ne postoji
ta to je jasno bar
hocu da dopustim suzu ljubavi
sa njom sam divan par
kasno je, znam

Curi noc, svaka je mala vjecnost za mene
da, znam, moras poc, o, kako nervira
kad zadnji autobusi se izgube
pitam, da li znas, i ja sam nekada imao grad
ulice, draga lica u dvoristu
pod kestenom stol
ah, vec sam ti pricao to.

Rade Serbedzija

www.youtube.com/watch

Aleksa Šantić

 Arsen Dedic 

KORA POTOCNIK


Zbog koje sam produzavao mladost
i volio na zaboravljen nacin.
Za pocetak:
siri se crnilo
izmedju bijelih stupova Tivolija.
U ovom casu ne mogu sastaviti njeno lice
koja je topla kugla
naslonjena na moju dusu,
koja je pokret nocnog mora -
Potocnik Kora.

Zbog koje sam vozio danima
i uvjeravao se da mi je svijet suvisan.
Tajanstvo Slovenije.
Vlaga se skuplja u njenoj kozi,
a usta su joj smrvljena vocka.
Nejasan put na zvuk "roga"
do njene sume, do njenog mora -
Potocnik Kora.

Koja nije ona prava,
drukcije to zelim reci;
dobrostojeca je moja mora.
Ciji telefon godinama suti
i ponizava moje stare ljubavi
odane drugom vremenu,
koja je pismo bez odgovora -
Potocnik Kora.

Koja se jednom dala, tek tako,
da bi bila jos dalja,
kao medalja na mrtvom tijelu
i pobjegla u necijim kolima,
ali u jezero iz jutarnjih gora -
Potocnik Kora.

Koja je preslisala moju mladost,
prelistala moje albume,
koja nas proziva,
prema cijem su smijehu
moje iskustvo, Azija, ironija i diploma,
neusporedive noci - nista.
Zbog koje se drukcije pije i hoda.
Jedina zemlja, jedini stanovnik -
Kora Potocnik.

Generacija o kojoj razgovaram.
Sto hoce od mene?
O, tako jednostavno padaju geografija i literatura!
Ona ne voli, ili voli - ne voli.
Bez milosti je, bez uvjerenja,
dusa bez tajne i izvora -
Potocnik Kora.

Koja mi je tako malo vremena ostavila,
koja se smije dok cita svoju pjesmu.
Zbog nje su moje ljubavi stvari,
a ona je opet ideja.
Koja je uzela vise no sto je smjela,
igrala se, nista nije htjela,
koja se ljubila kao da mora -
Potocnik Kora.

Pa da se oprostim od one
kojoj treba manje ljubavi
no sto joj se daje.
Koju je moje srce samo kratko nerviralo;
krizaljka za koju joj nedostaju
jos dva - tri slova.
Koja je sve tajne mog zivota,
kao carobnjak u nocnom lokalu,
sabrala u jednu pticu
i pustila je da odluta.
Ja nesto drugo branim
i sve ovo stvarno ne bih smio,
pa ipak “na vasu sluzbu” bjegunac-vojnik -
Kora Potocnik.

 Mea Culpa

 autor mi je nepoznat,nasla sam ju u kompjuteru...

 MODERATO CANTABILE – Arsen Dedic

Rijeka donosi jesen
Dugo umire grad
I u nama toliko ljeta
Mi smo sirocad svijeta

Reci, da li ces nocas
Moci ostavit sve
Svoju kucu, navike, ljude
I poci, a ne znati gdje?

Neka svi mrznjom isprate nas
Ali, draga, zivot ceka, sad je cas.
Citav svijet bit ce nas novi dom
Neka kazu: "Avantura je to!"

Nikad zaliti neces
Svoje stvari, ime, ni grad
I u hladnoj sobi hotela
Bit ces slobodna sad.

Neka svi mrznjom isprate nas
Ali, draga, zivot ceka, sad je cas!
Citav svijet bit ce nas novi dom
Neka kazu: "Avantura je to!"

Duga, ocajna kisa
Magla zastire zrak
Nekim putem, tijesno kroz jesen,
Nas ce odvesti vlak.

i ja volim čitati i slušati  Arsena

Ja ga obožavam