poslovna spika (Grupa: zaposlenje)

ja sam tu najmlađa i radim na određeno pa mi prijeti  da ako neću radit ako mi on govori da ima ko će radit!

zna mi nekad reći, ako mu se ne sviša moje mišljenje da nemam ja šta pametovat da svoje mišljenje mogu iznosit u svom selu! i sl....

pred strankama nas zna obrukat jer je recimo klima upaljena ....

imala sam do ljeta 6 dana prekovremenih skupljenih od Božića...nikad nisam dobila slobodne dane, čak sam bila sretna ako bi me bez prigovora pustio kod doktora na sat vremena, inače je tražio da to nadoknadimo....

kad sam završila na bolovanju zbog operacije zuba nije mi to obračunao i smanjio plaću nego je uzeo odnosno izjednačio s prekovremenim danima i rekao da više nemam bonusa, to je to...al nije, jer ja sam bila bolesna!! to nije slobodan dan za odmor nego viša sila!!!!

znao je prije pitat  ako smo bile na bolovanju da nam umanji godišnji a ne plaću- ja budala samo jednom nasjela, nikad više!!!!

Moja je isto uvik pritila da ako nećemo raditi da je ugovor do tad i tad i kao neće ga produžiti ,a ja lipo kadje došao ugovor prid kraj i kad je rekla da će me ostaviti na poslu ja san rekla ZBOGON..

svaka čast!!!!

kad mi je istekao ugovor, i ja sam se mislila zahvalit i put pod noge, al sam odustala jer nisam imala nijednu ponudu u vidu... onda me je 2 tjedna držao u neizvjesnosti...ono vidimo se sutra a o ugovoru ni riječi....

Meni je isto žao šta mi više ne sida plaća na račun ali eto nadan se brzo novom poslu pa mi je bilo lakše otići ,a i iman podršku muža pa sve lakše podnosin

Mislim da bi bilo malo reći da sam 100 puta izgubila volju i isto toliko puta ju vratila kad je o mom sadašnjem poslu riječ..

Ali sad više stvarno nemam volje,niti motivacije,nakon 2,5 godine maltretiranja i iživljavanja kojekakvih iskompleksiranih "velikih šefova",seljenčura itd. pitam se kako sam uopće i ostala normalna

Nema goreg nego ići na posao sa knedlom u grlu i razmišljati hoće li danas On biti dobre volje (jer onda sve štima i sve je za 5) ili će doći nadrkan i neće nam nikome dati živjeti

Ajme poznato,ali ja nisan mogla to trpiti, neman živaca..

Pozdrav svim članicama

Odlučila sma vam se priključiti jer i ja velik dio svog dan aprovedem na poslu. Radim kao tajnica dva šefa (muškarca i žene) u jednoj firmi. Moram priznati da mi je podosta naporno i iscrpljujuće i da je posla povremeno toliko da me doslovno izmoždi i da nakon posla znam doći kući jedino s potrebom da legnem i malo zaspim kako bi na neki način zapečatila radni i započela "privatni" dio dana. Naravno da ima dana se uspješnije i manje uspješno borim sa obvezama i stresom, i da sam razvila različite načine njegova suzbijanja.

Priznajem da sam i nekoliko puta aplicirala za drugi posao pošto je ovaj osim što je stresan i izuzetn slabo plačen ali s obzirom na činjenicu da sam zaposlena za stalno, da je ponuda na tržištu rada izuzetno slaba i svaki pokušaj rizik, kao i to da u skorije vrijeme planiram postatiti i majkom ostala sam tu gdje jesam..

sad sam napisala kilometarski post i fino me izbacilo

sažet ću sve i jednu rečenicu bez primjera - moja šefica je

Meni je stvarno žao što sve neki ljudi moraju proživljavati na poslu i ići sa knedlom u grlu na posao,to je stvarno grozno. Jer većinu dana provedemo sa kolegama i šefom. Zato mislim da je moj šef super,stvarno je korektan i što se plaće tiče i međuljudskog odnosa. Nije mi plaća baš nešto zadovoljavajuća s obzirom da sam dipl.ing. elektrotehnike,ali mi od posla treba 8min autom,super mi je odnos sa kolegama,redovna plaća i nije zahtjevan posao,ne nerviram se uopće,možda mrvicu svako 10.dan,ipak rad sa ljudima nije lagan,i onaj telefonski dio. I dobila sam na neodređeno nakon godinu dana rada,i sada u krizi nam je povisio plaću za krizni porez,tako da ga nitko nije osjetio.