Bok cure! Ovako, znam da moj problem zahtijeva nekog posihologa koji će mi naći korijen problema, ali kako financije to ne dopuštaju, htjela sam vas zamoliti za pomoć. Prvi put u životu želim poraditi na svom karakteru, jer vidim da me polako uništava. Kao najbitnije bi rekla da teško komuniciram s ljudima, od svakodnevnog – npr.nazvati knjižnicu da vidim je li knjiga slobodna, do ljudi na poslu s kojima pričam o nekim površnim temama. Često mislim da ljudima smetam, ili se uvjerim da i oni smetaju meni pa se radije otuđim. Nekad mi se čini da sam im dosadna, ili nemam energije smišljati zanimljive teme, pa se opet otuđim. Imam 3-4 prijateljice koje me poznaju dosta dobro, i s njima sam svoja i nemam problema u komunikaciji. Ali kad sam došla u srednju bilo mi je teško biti dio nekog društva, jer jednostavno ne znam se ponašati u većoj grupi ljudi. Mislila sam da će biti bolje na faksu, naravno da nije, tu je bilo još više ljudi, i vrlo brzo sam postala jedna od onih koje svi pozdrave, ali ih rijetko tko poznaje. Mislila sam da će na poslu biti bolje, naravno da nije. Htjela bih biti društvenija, ne izolirati se. Mislila sam da jednostavno ne volim ljude, i kako se valjda bojim da će me svi ti novi ljudi povrijediti, jer bilo je takvih situacija, ali tko ih nije imao. Općenito mi je teško krenuti dalje kad se nešto loše u međuljudskim odnosima dogodi, i onda se uvijek držim samo one 3-4 najbolje frendice, i mislim kako mi drugi nisu potrebni. Tu je još i jedna osoba na poslu koja me jako povrijedila prije godinu dana, i ona je isto razlog što izbjegavam sve te ljude s kojima se ona druži. Ukratko- htjela bih biti veselija, imati više dobre volje, shvatiti da mi ne žele svi ljudi zlo, i da im ne smetam. Takva sam i bila jedan dio života kad sam se naglo uozbiljila, ne znam zašto, i otad se smo nižu problemi. Ako netko ima neki savjet, knjigu, aktivnost, samo napišite :).