Boze sacuvaj! Sama kazes da ste bolesno ljubomorni- sam to vidis i znas...nesto mijenjajet pod hitno inace ta veza ne vodi nikamo.

Ja ne mogu zamislit da se tako ja ili moj partner ponasamo u vezi jer mi je povjerenje i slobodna nesto najdragocjenije sta imam... Vezu bez povjerenje nebi mogla zamislit!

draga gošćo svaka ćast ljubavi ali meni se ćini da je ta vaša veza mučenje za oboje i da nema budučnosti,malo ljubomore je ok ali prema ovom što si mi ti napisala meni se da je slobodnija životinja u kavezu nego vas dvoje...i to sve da bi se jednom mjesečno mogli biti zajedno...sory na iskrenosti ali ili hitno mjenjajte stav ili prekinite i olakšajte si život,a onda radite na sebi da vam se u budućim vezama to ne ponovi

hm...temelj dobre veze je iskrenost te povjerenje. U vezi sam 3god na daljinu, zbog mog studija. Obadvoje imamo svoje društvo, i muško i žensko. Imamo povjerenja jedno u drugo i dovoljno se poštujemo da nebi povrijedili onog drugog. Dečko mi je bio na vikendu kod mene, ja sam učila sa jednim dečkom sa fax-a a on je otišao sa frendicom na kavu. Na što me frend sa fax-a pitao poznam li tu njegovu frendicu, rekla sam ne osobno, ali isto znam da sam bila pozvana na to piće i da mu dovoljno vjerujem. Najvažnije je da ako nemate dovoljno povjerenja da jednom izađeš sa dečkovom ekipom a jednom on s tvojom... Ne vrijedi vam praviti zidove oko sebe jer od toga nećete imati ništa, izgubiti ćete prijatelja, sve... i ti i on vjerojatno radite neke stvari koje se nebi onom drugom svidjele a negovorite si to međusobno, to je jako loše za budučnost vaše veze. Ako će te prevariti ili ti njega možete to ućiniti na svakom koraku sa svakim, ali ako se stvarno volite onda to nećete učiniti zbog poštovanja i ljubavi drugoj osobi. To vi ni nemate priliku pokazati zato što samo komunicirate jedno s drugim. To nije ljepo, meni to zvuči kao zatvor, kao da se morate voliti...

tak mi je bilo i samoj prije par godina sam imala idiota koji je još uz sve to i trošio moje novce... ali nema veze... na kraju sam ja pukla jer mi je bilo dosta. Ostala sam bez svojih cura, bez roditelja jer mi je i roditelje zabranio viđati i to sam prekinula. Sada sam u sretnom braku sa osobom koja me voli i koju ja volim... i smijem na kavu sa curama kad god hoću, smijem izaći kud god hoću, viđati roditelje ako hoću i 5 puta na dan.... apsolutno sve jer tu postoji povjerenje između mene i njega. On kad ide sa svojima dečkima na kavu ne želim ići s njim jer šta ču ja sa dečkima. Ja onda odem s curama ako mi se da ako ne nikome ništa... On isto svira naveče nema ga za vikende doma do jutarnijih sati... i šta bi mu trebala prigovarati! Nepada mi na pamet jer od njegove svirke živimo kada kasne plaće i na kraju krajeva njega to ispunjava i uveseljuje jer voli svirati. Mora postojati međusobno povjerenje i svaka veza i svaki brak će uspjeti.

Mislim da ti mi ovdje možemo samo biti mali put prosvjetljenja,lampica koja će se upaliti u tvojoj glavi,ali odluka je daga moja na tebi....Lijepo je biti voljeti i biti voljen,ali bome nije lijepo kad te ta ljubav guši...Ima hvalospjev ljubavi,najpoznatija pjesma o ljubavi,i između ostalog,ljubav se ne nadima,nije zavidna,nije ljubomorna.....Svaka čast vama obojici što se volite ali brate vaš odnos u najmanju ruku nije zdrav i kad tad će puknuti.Nije normalno jednostavno da ti sa prijama ne može ni na kavu!Nije normalno ni da si zabranjujete alkohol,čaša vina nije nikoga ubila...Čega se opsesivno bojite,da ćete prevariti jedno drugo ako se malo i popije?Onda to ljubav nije...Već neka vrsta manije,opsesije...Vi naprosto ne volite jedno drugo već kao životinje imate taj ubojiti nagon zaštiti jedno drugo.Ljubav bi trebala biti dobra stvar koja će pozitivno utjecati na oboje,al u vašem slučaju ona to nije.Tebe to razdire a za njega ne znam.Žao mi je,ali iz iskustva ti govorim da to jednostavno neće ići.....Jer ponavljam nije normalno...Čovjeku trebaju i hobiji i socijalni život da bi jednostavno bio normalan.Da bi opstao...U slučaju da se vas dvoje i vjenčate,to bi puklo čim bi na piru zaplesala sa kumom.Svađa,dreka...To nikome ne treba u životu.Ali,ako ti je stavrno stalo do njega,lijepo sjednite na neku klupicu u prirodi,najbolje lijepo u miru,u kafiću ćete se morat nadjačavat:) i popričajte...Reci da jednostavno tako više ne možeš,da ga voliš ali da tako ne možeš živjeti,kao ptica u zlatnom kavezu.Ma da je sam Apolon sada:)A svi znamo da nije:)Ili kao ptica koja leti slomljenih krila...Jednostavno moraš to napravit,pokušajte naći neki kompromis.Svakome malo slobode,nije to toliko teško...Ispočetka možda ćete se malo teže naviknuti na to,al ako ne bude išlo,lijepo se s njim pozdravi i to je to kraj balade.Nemaš se čega bojati.Jedna moja prija bi ga nazvala-Životinja,jer ona je takva...Ima i drugih mukaraca na planeti,pa čak su otkrili i stabla na Marsu,možda se i gore krije koji zgođušan momčić:))))))Mlada si,pametna,fala Bogu-imaš iskustvo s vezom,prvo prođi svoju mladost onako kako te zapada,pa onda ta ti sudbina nosi.Glupo se tako mlada posvetiti cijela nekom takvom.Nemoj to sebi dopustiti...Život je pred tobom,treba samo vrata da otvoriš i pustiš malo i druge u svoj svijet...I zapamti,život je samo jedan,momci dolaze i odlaze,ostaju uspomene,neke lijepe neke ružne,ali ostaju da bi imali taj prekrasan osmjeh kad ih se sjetimo u starosti....U svakom slučaju,pamet u glavu i sretno(uvati se rađe knjige nego njega)

pa i sama vidis da to nije u redu...imas jedan zivot, svaka minuta koja prodje vise se nikad nece vratiti, sad bi trebala da uzivas vise nego ikad, studiras, nemas nikakvih drugih obaveza...ako se toliko volite ne trebate toliko da mucite jedno drugo........ne zelis da za par godina pogledas unazad i da se zapitas sta si radila sve te godine i da se kajes...taj vas odnos nije zdrav ni za tebe ni za njega, ako oboje ne odlucite da nesto drasticno promijenite, znaci da sjednete i odlucite da ukinete sve zabrane koje si navela, stvari ce biti samo gore, da ne govorim o braku...
bar je pozitivno sto se oboje tako ponasate..lakse cete se dogovorit, zamisli da je samo tvoj decko takav...evo jedna moja prijateljica ima problem s deckom..on ju zove svakih pola sata, u zadnjih godinu dana promijenila je sigurno 10 brojeva jer ako bi je slucajno nazvao neki nepoznat broj ili neki kolega s faxa.. ona mora promijenit broj jer njen decko tako zeli, dolazi na nas fax a ne javi joj kako bi provjerio da li je tu, zaustavlja asistentice na hodnicima da provjeri da li imamo vjezbe kad je ona njemu rekla da imamo, jednom smo bile na kafi posle faxa i ona mu je lagala da smo na totalno drugom mjestu a morala je dati meni telefon da se javim da on vidi da je samnom...i evo vrhunac, izbrisao je sve muskarce sa njene liste prijatelja na facebooku a ona i dalje prica kako ga voli...i da nije on takav kad su oni zajedno..osjecajan je, pazljiv.....kad samo pomislim da ona ima 10ke na fakultetu...ne znam kako moze to da trpi....ali eto vas dvoje ako istinski odlucite mozete se dogovorit da popravite stvari ako vec imate velike planove...

Pa najbolje da sjednete i smislite kako dalje. Ovakva posesivnost i ljubomora ne vodi u ništa drugo nego u razdor... Na kraju biste se stvarno mogli posvađati zbog toga i otići svaki na svoju stranu. Ako se stvarno još uvijek volite, dajte budite realni, dajte jedan drugome više slobode. Vaše nepovjerenje nije normalno - ne razumijem kako se mislite vjenčati ako si već sad toliko ne vjerujete? Ako se i vjenčate, pa to će biti robija, a ne brak, ako ovako nastavite! Još vam samo lanci fale!
Nadam se da ćete naći razumno rješenje i dogovoriti se oko izlazaka i druženja s drugim ljudima. Očito da vam to oboje treba. Bilo bi šteta da sve što ste zajedno gradili upropastite, pogotovo ako je istina ono s početka pisma, a to je da ga voliš više od ičega na svijetu... Pozdrav

I da htjela sam reci pa meni je normalno kada muskarac pogleda lijepu zenu, pogledam je i ja. Pogledam i lijepog muskarca, nema tu mjesta ljubomori, to je normalno.. Da ne prokomentira ili ne pogleda pitala bih se kako je zapazio mene.... Mislim... Evo sad sam procitala i ovo sto crvena pise, ne dozvoli da ta veza bude ropstvo, a ne sreca i veselje...

Vidi draga, to ti ne moze tako... Jedno ce puknut, samo cekaj koje ce biti prvo, ili jos gore udat ces se za njega za dvije godine pa cete onda puknut. To nije zdravo, ni tolika ljubomora ni posesivnost ni s jedne si s druge strane. Ti bi to trebala malo kontrolirati, a koliko vidim i on.. Slazem se s natom u potpunosti, ne moze se sve zabranit. Draga moja i ja vodim vezu na daljinu i vidjam se s deckom 1-2 puta mjesecno po par dana i zaista u pocetku veze bili smo samo on i ja i nitko drugi nije postojao, medjutim malo pomalo u nasa druzenja uvodili smo prijatelje itd. Ne postojimo samo nas dvoje na svijetu... Sad ti neda s prijateljicama na kavu, cekaj sto ce biti kad se udas. Mislim da biste trebali otvoreno porazgovarati, ako zelis dalje. Dobrim razgovorm se puno toga moze napraviti, takodjer morate si poceti vjerovati jer je to temelj svake veze. Osim toga, neka dodje i on nekad da te posjeti u mjesto gdje studiras,tako cete imati i vrijeme samo za sebe. Veze na daljinu same po sebi nisu lake, ali vi je jos vise otezavate svojim ponasanjem. Nije dobro da gusite jedno drugo jer se time samo udaljavate. Moj savjet je jedan iskren razgovor, kako si se nama obratila tako reci i njemu, saslusaj i ti njega, napravite kompromise.. Sto se tice tih zabrana izlazaka mislim da grdno grijesite, nekada treba pustiti da sve ide svojim tokom, pa i da se dodje u iskusenje da zapravo vidis koliko vam je ljubav jaka, jer zabranjujuci jedno drugom da se druzite dajete mogucnost da jedno drugom dosadite ili da naucite cijenit osobine partnera koje drugi nemaju..jednostavno da zapravo vidis koliko je on poseban ili neposeban u odnosu na druge......

I da ne pričam kako sam sve, baš sve kolegice izgubila zbog njega, slabo sam ih viđala radi njega, a kad smo ja i on prekinuli sve su se poudale, i otišle na svoju stranu, u drugo mjesto. Nisam nikad smjela spomenuti da je netko zgodan, a tako ni on da je neka zgodna. Poruke nisam nikome smjela slati, kontrolirao mi je u lipu kn na mobitelu, cjeli bon sam morala samo na njega koristiti, ma joj kad se sjetim, nisam nigdje smjela iči, samo se pitam što sam bila tako luda, al eto valjda se iz nečega mora naučiti.