Drage moje! 19 mi je godina i studentica sam. Nikad nisam imala ovakav problem kao sada. Naime, u zadnje vrijeme počela sam se stalno svađati s mamom, ili ona samnom. Jer obićno to biva tako da joj ja kažem nešto što ona shvati nekako krivo i počne vikati na mene, i to vikavši tako jako da je to neizdrživo, a o riječniku koji upotrebljava ne bih željela niti govoriti. Ne znam koji je razlog njezinog ponašanja, jer smo do godinu dana normalno komunicirale, bila mi je prijateljica, sve sam joj povjeravala, mogle smo se zezati. Dok sada neku šalu shvati preozbiljno i opet izbije svađa. Da vam kažem cijelu priču.. U srednjoj školi nisam imala problema s učenjem, ali sam imala društvo koje je svaku subotu izlazilo te sam ja morala s njima. Nije bilo vikenda da mi nismo bili vani, zabavljali se, pili. Mojim roditeljima je to smetalo, ali nikad nisu ništa previše poduzimali po tom pitanju, samo su tu i tamo malo zgunđali i to je sve. Al nikad mi nisu ništa zabranjivali. I u 4. razredu srednje, kada me prošlo to mladenačko ludilo s izlascima i isprobavanjem različitih loših stvari, upoznala sam jednog dečka i zaljubila se. Još smo sada zajedno. On je 3 godine stariji od mene i također studira na istom fakultetu gdje i ja. Ne želim pretjerivati, al zaista je uzoran student, i dobar čovijek. Komunikativan i drag. Nikad se nije svađao sa svojim roditeljima i uvijek im rado pomaže, zaista svi govore kako je dobro odgojen i svi moji prijatelji ga cijene. Zbog njega sam se možda i smirila, jer mi je on neka vrsta uzora. Počela sam više vre4mena posvečivati školi, svojoj obitelji i tome da se osjećam korisnije u društvu. Ovo ljeto počela sam volontirati u jednom staračkom domu, a uz to radim i vikendom kao konobarica u restoranu, da zaradim đeparac kako bi mojim roditeljima bilo lakše. Svaki an čistim kuću, perem, kuham. Moja mama nema nikakvih briga s time i zaista joj to svi kažu. Ali njoj kao da nešto smeta. zna za moga momka, i poznaje njegove roditelje i sama kaže da su dobri ljudi. Al kao da joj nekako nije po volji što smo zajedno. Uvijek pronalazi razlog da me bahato pita za njega ili da jedva čeka da se nas dvoje posvađamo. Danas sam imala veliku svađu s njom. Vrhunac vrhunca do sada. Požalila sam se na to da sutra moram od jutra do većera biti na faksu bez pauze da se najedem i da moram 3 sata čekati na zimi autobus da dođem kući. na to mi je rekla da se stalno žalim, da kako drugi mogu tako studirati da mogu i ja, da što bi ja htjela od nje i takve. Počela se derati na mene da nju nije briga kako ću ja doći kući i koliko ću dugo čekati autobus. Na to sam ja plakajući pobjegla u sobu i zalupila vratima. tada se počela još više derati, nije birala riječi... Nisam to mogla više slušati i pobjegla sam van iz kuće da isplaćem sve ono što mi je na srcu i da maknem taj teret koji mi ona stavlja vikajući cijelo vrijeme. Kad sam se vratila u kuću došla mi je u sobu, rekla mi da smo sada raskrstile jednom zauvijek. da sam prebahata i da je kraj mojem iskorištavanju prema njoj i da joj nisam više kčer :((( . Ja sam samo šutjela i plakala. Nisam znala zašto to govori. Oprostite što sam napisala cijeli roman, al zaista nakon toga ne znam šta da radim. Zvala sam sve prijateljice i dečka niti oni ne znaju šta bi rekli na to sve. Svijet mi se srušio i već 2 sata ne prestajem jecati i plakati. mama mi je do sad u životu bila sve, jer s tatom nemam baš dobro razvijenu komunikaciju. U zadnje vrijeme ima takav sjaj u oćima kao da me prezire, osjeća se neka napetost među nama. Imam stariju sestru, udatu, ona isto kaže da je to primjetila i da ne razumije zašto se tako svađamo. da li je to neka faza ili će tako biti zauvijek?????? Sad bih uinat napravila neku glupost .... Šta da radim?????? Molim vas, pomozite mi savjetom, ili vašim primjerom? :((((