hvala svima na savjetima, naravno da svoje roditelje volim i poštujem, u protivnom me cijela ta situacija ne bi tako pogađala. S druge strane, toliko sam puta ja njima prilazila bez uspjeha, uvijek bih završila slomljena jer me ne žele ni poslušati, tako da mislim da ću se povući na neko vrijeme da vidim hoće li se javiti ili promijeniti mišljenje. Pozdrav

ovako, roditelji su roditelji, moje mišljenje je da ih moraš poštovati! Ali ne i slušati(više ipak si odrasla osoba). Nemoj prekidat kontakte s njima, jednom će ti biti jako žao. Ja bih ignorirala to što ga ne vole i jednostavno bila dobra prema njima, a mislim da bi se to s vremenom, poslije vjenčanja, rođenjem unuka/ke promijenilo.

najbolje ti nji prekriži da nepostoje kad te zovu spusti slušalicu trgničese ako ne onda te nisu dostojni .toje samo moje mišljenje .

Teška situacija u svakom slučaju. Ja ne razumijem ponekad te roditelje, kao da oni nisu nikada bili mladi i kao da nisu kroz takve situacije prolazili.

Ako ne ide s roditeljima, onda bar ostaneš u odnosu sa sestrama?!

ne razumijem takve roditelje, pa zar ne shvaćaju koliku bol nanose vlastitoj djeci... jako sebično od tvoje majke da ni u situaciji u kojoj se nalaziš ne želi pregaziti vlastiti ponos i pomoći ti... sebično

zato draga jer život nije bajka i to ti mogu osobno potvrditi bez obzira na svoj nick :)))
neki roditelji nisu svijesni koliko svojom "ljubavlju" guše svoju djecu i zapravo ih ne poznaju, ne daju im da se izraze, već si stvore u glavi sliku kakva će im djeca biti i sve kaj je izvan te slike ne valja i ne dolazi u obzir. trenutno si samo ti važna, pogotovo s obzirom na okolnosti. pusti ih na miru, neka se malo ohlade, shvate. sad te krive da si im slomila srce jer nisi napravila kako su oni htjeli, a zapravo su si ga sami slomili. u najgoru ruke seke će postat punoljetne i odrasle osobe i neće i moći ucjenjivati. moja najbolja prijateljica nije sa svojim roditeljima razgovarala 4 godine iz istih razloga, a sad se posječuju svaki vikend i češće. nisi napravila ništa krivo. sad je na njima potez.

Znam koliko ti je teško jer sam i ja mirovala i uzimala terapiju punih 7 mjeseci da bi očuvala T.Nije mi jasno ponašanje tvoje mame,ucjene i slično.Bar bi te trudnu morala poštedjeti stresova.Draga anonimna,da bi ti dale pravi savjet moraš nam točno reći šta to tvojoj mami smeta."Negov posa..." to može biti da čovjek radi u trgovini,uredu itd ali može biti i nešta nelegalno.Ako je npr trgovina onda tvoja mama za zeta hoće nekog dr i što li već.Znači da je problem u njenoj glavi ali ako je nešta drugo,ne znam...Ipak su oni tvoja obitelj i ako ste prije bili "sretna obitelj" nemoguće da iz čista mira te otpišu.Šta je zapravo sa tim tvojim zaručnikom?Sretno,mazi mrvicu malu,to ti je dar sa neba-)))

...žalosno je da jedna osoba može unijeti toliki nemir i tugu u živote mnogih, u ovom slučaju to je tvoja majka...imam prijatelja koji se oženio, ima divnu kćer i ženu...vole se i stvarno ih je divno vidjet zajedno...već dugo se ne razgovaraju s njegovima jer njegova majka ne može prihvatit njegovu ženu...cijelo vrijeme pljuje po njoj i svima okolo, a sebe radi žrtvom iako svi znamo da ona to nije...žalosno je da postoje roditelji koji ne žele prihvatiti da je njihovo dijete izabralo i da je sretno...oni su nastavili svoj život daleko od nje i teško im je...ali vole se, neopisivo...i sretnu su što imaju jedno drugo... ti kao ni oni ne možeš napraviti ništa što bi uvjerilo onog tko ne želi slušati, ne želi vidjeti ono što je očito...da je njeno dijete sretno i da je ona ta koja mora reći oprostite mi, pogrijesila sam...i pustit vas da živite...

Misli na sebe i jos nerodenu bebu, drugo sve moze ici u drugi plan. Brini se za sebe, a oni ce ovdje biti i kada rodis...drzi se :) :)

Ne mogu niti zamisliti koliko ti je tesko i koliko si se napatila od tog odbijanja. Koliko vidim, jedino je mama problem, ne znam zasto je tako cvrsta u tom sto cini. Vjerovatno, nazalost, niti ona nema pravi razlog. Izjeda je forsiranje i inacenje, a niti sama ne zna koliko te to boli i unistava iznutra. Odn. mozda i zna, ali vjeruje da ces popustiti. Zao mi je sto jednostavno ne moze dici ruke i pustiti da sama biras i uzivas u svome braku. Ne znam kakav ste odnos imala dok si jos bila "njihova djevojcica" ali ovo sto ti radi to nije nesta normalno. Iskreno, imam jako puno slucajeva kada kod mojih frendica nj decko/muz nije bio pravi/prvi izbor roditelja. Znam da ispada kao da se brinu i kao da znaju sve i svasta, ali trebaju onda isto tako znati i kada je potrebno pustiti...jednostavno pustiti i uzivati sa kcerkom u nj sreci.
Recimo...
Frendica s faxa je bila u vezi sa svojim deckom jedno desetak godina. Nesta vise od dvije godine su sada u braku. Njezini roditelji od pocetka ne podrzavaju njezin izbor. Nisu isli u krajnost da se ljute u beskraj, ali kada je to zavrsilo brakom, morali su ga prihvatiti. Sto god bi bilo lose, ona bi bila sama kriva jer je vec u startu "krivo" izabrala, i stalno su joj sve i svasta nabijali na nos. Sada je rodila prekrasnu curicu i tek sada su se oni pomirili s njezinim muzem i prihvatili ga. Nije da ga vole, ali ga postivaju. Njima je jedini razlog bio to sto decko nema fakultet i "nisu" u istom rangu.
Slucaj sa sestricnom, je nesta slican, samo sto ona nije imala snage protiv svojih. Nakon sto su skrivali vezu jedno 2-3god, njezini su saznali i tata joj je pokusao sve samo da joj unisti "prvu" ljubav. I naravno uspio je to, a razlog je bio sto im se jednostavno nije svidalo to sto je taj decko, odn slika koju su imali o njemu. Ne moram niti reci da su joj kasnije veze bile klimave, a sada, bori se jos uvijek i rukama i nogama za sebe i svoju novu ljubav. Nekima nitko nikada nece pasati, nazalost.
A frendica druga s faksa, udala se isto za decka koji nije bio po mjeri njezinih. Jos uvijek su u braku i vole se vise nego prvoga dana. Istina da nemaju potporu roditelja, ali bitno je da imaju jedno drugo. Znas ono, ljubav uvijek pobjeduje :) drzi se toga.
Vidis da ima slucajeva bezbroj, a vjerujem da ih ima i jos. Roditelji ponekad pokusavaju napraviti sve kako bi proveli svoju volju i vjeruju da rade nesta u neciju korist, iako to uvijek nije tako. Po meni, ako si se ozlucila za covjeka kojeg volis i u braku ste, ne daj da nista staje izmedu vas. Ti im se javljaj, govori im sto god ti se dogada...ponekad ljudi prema van imaju los stav, a unutra ih to izjeda (iako ne zele priznati) i nagriza kao i nas ostale smrtnike. Rekla si da se cujes i vidis sa sestrama, bitno je da one nisu poslusale mamu. Voli ih i daj im da sudjeluju u tvome zivotu sto vise, ipak si im ti starija sestra :) :) i vide uzor u tebi.
Mama ce se jednom pokajati, znam da ti je sada tesko jer to jos nije napravila. Ali vjeruj mi i ti njoj nedostajes isto. Mozda to ne zeli pokazati, ali upravo ono kada te zvala da dodes sestri na rodendan...bio je prvi njezin potez, steta sto nisi otisla s muzem, ali ti sam znas sto je najbolje za tebe. A i bit ce jos takvih i slicnih prilika..odi, pokazi da ti je stalo do njih iso koliko i do muza. Ako ga ona ne prihvaca, ne mora znaciti da ce tako biti i s tvojim ocem (iako sljepo slijedi mamu).
Ne znam dozvoljava li ti da dolazis kuci i da vidas sestre i tatu ili je i to samo kada nades priliku negdje vani. Zao mi je zbog svega sto ti se dogada, mogu ti samo reci da budes nasmijana i sretna i da ju prihvatis takvu kakava trenutno je...samo kao gundalo :) a to ce je jednom proci...ako mozes ignoriraj njezino ponasanje i nedaj se previse da ti digne zivac.
Ti jesi dragocjena, kao i tvoj muz. On je dio tvoga zivota i ako ga ne moze prihvatiti to je nj problem, ne tvoj. S vremenom ljudi shvate koliko su pogrijesili i dignu ruke. Samo te molim da ti ne dignes prije nje ruke od svoje obitelji. Voli ih unedogled, ako je to samo na daljinu, onda na daljinu, ali sto god zeljela podijeliti s njima, podijeli. Pokazi im da je on ono sto te cini sretnom i da si ti uz njega osoba koja samo raste i to na pozitivno :) :)
Drzim fige mala, drzi se i ti i skupljaj snagu za sve pa tako i za borbu s mamom koju ne razumijes, ali jos uvijek volis (a voli ona i tebe, na neki svoj cudan nacin).