nisam shvatila u čemu te je on toliko razočarao?

apsolutno se slažem sa magnolijom21.... makni se od takve osobe....

obiteljski problemi nisu razlog za prekid kakvi god bili, a ovo mu je samo fino dobar izgovor, da sljedeci dan daje prisegu za predsjednika, nasao bi vremena
a i da neko rece bas ovdje u dvoje je sve lakse, lakse bi bilo rjesiti probleme, s tobom
a iskreno sta ce ti frajer koji ne zna sta zeli lako je sada sta kad dobijete djecu otici ce na par dana jer mu jetesko

pa ti si pokusala javila se on kako kazes ni sam ne zna sta hoce sacekaj da se on sad javi ako te voli osjetit ce da mu falis da mu mozes bit potpora i oslonac,ti si svoj korak napravila sad cekaj i vidi kakvo je njegovo ponasanje prema tebi,ako ti se javi nemoj da odmah mora slusat tvoja jadikovanja ako primjetis da mu nije do toga nadji neku drugu temu za razgovor

moj savjet ti je da mu se zasada ne javljas, ako kojim slucajem se on tebi javi i bude opet bezobrazan, raci mu da si voljna sa njim pricati kada ohladi i skonta sto zapravo on hoce...

Radi se o situaciji u kojoj se njemu desilo nešto jako ružno,govorimo o obiteljskim stvarima,i nakon toga smo prekinuli,on je prekinuo sa mnom zbog te situacije,ali na jedan neprikladan nacin je prekinuo,i u krivo vrijeme..i sad nakon dva tjedna mojeg ignoriranja njegovih poruka,javila sam mu se,miseći da mozemo normalno pricati ali vidim da to bas ne ide..i pomalo je bezobrazan u tim porukama,jer ja njemu govorim kako mi je teško,spominjem mu neke stvari od prije,njemu je smiješno..ne bas doslovno,ali da se shvati o cemu govorim..mozda je nesvjestan zbog cijele te situacije,mozda nije pribran uopce zbog svih tih problema pa ga trebam pustiti neko vrijeme da se sabere...ali sam ja u dilemi na koji nacin ga pustiti,ne javljati mu se više uopće? ili mu se javiti povremeno,vidjeti kakvog je raspolozenja pa ovisno o tome nastaviti razgovor...jer on ni sam ne zna sto hoce trenutno..ja osobno imam dojam da nema zivaca slusati mene i moja jadikovanja jer mu nije do nicega,ali s druge strane me ne zeli skroz izgubiti...pokusajte me savjetovat bar oko toga da li da ga pustim skroz dok se ne smiri malo ili da mu se javim tu i tamo? pokusala sam ga pitat da izademo,prvo je rekao da naravno da mozemo,a onda sam poslje primjetila da izbjegava to,iz ovog primjecujemo da ocito nesvjesno sve to radi,nije bas sav svoj...

prvo oprostiti sebi što smo dopustili da nas neko povrijedi,s druge strane lično ja volim više da me povrijede nego ja da vrijeđam BAR MIRNO SPAVAM,s druge srane treba i svoje pogreške sagledati npr.zašto je neko nas povrijedio.Vrijeme liječi sve,oprostiti treba,ali problem je da li je čovjek u stanju zaboraviti...Život se sastoji od svega toga ali ne treba biti zlopamilo mada teško je a najteže kad povrijede osobe koje i znače u životu

Oprostiti da UVIJEK, zbog sebe najprije, ali zapitati se i imali li smisla nastavit dalje s njima u životu.

U ovisnosti o tome ko je ta osoba koja me povrijedila. Neke osobe sam izbacila totalno iz svog života ( bivše momke ) jer su me jako povrijedili svojim ponašanjem i riječima. Ja imam tendenciju da totalno izbrišem osobu iz svog života, posmatram to ovako: vremena je jako malo i trebamo ga potrošiti na osobe koje volimo i poštujemo, i one poštuju nas. Ako me netko povrijedio izgubio je moje poštovanje i jednostavno tu osobu izbrišem, ne želim da gubim svoje dragocjeno vrijeme na njih. Jer to vrijeme mogu kompletno pružiti drugim osobama. - Ikola 4 je isto lijepo napisala.
Povrijedile su me i neke prijateljice svojim ponašanjem. I dalje sam u istoj ekipi sa njima, ne mogu ih totalno isključiti, ali se površno odnosim prema njima, dakle ne dajem im svoje osobne informacije, ne dijelim svoju sreću, tugu, zanimljvosti ; to je čisto ljubazan odnos radi ostalih ljudi u ekipi.
Ali gotovo uvijek oprostim osobama u bližoj obitelji jer je to ipak obitelj - krv nije voda :)

Iskreno, sve ovisi o čemu je, ali vjerovatno ne bi popustila, jer sam takva. Držim se nekih svojih načela, i to je to. S druge strane, ako me pogazi, prijeđem preko toga, samo će znati da može i drugi put. A ako ti je BAŠ TOLIKO STALO, onda neki eventualni iskreni razgovor možda može pomoći, i možda ispravi situaciju, pa uvidiš da možda ipak nije bilo namjerno, ili u tolikoj mjeri, koliko ti to vidiš iz svoje perspektive.
Ali se i tu moraš paziti, jer muškarci su lukavi (ako ovdje pričamo o njima), i uvijek će tjerati vodu na svoj mlin. Njima to nikad ne izgleda toliko strašno, koliko je to u ženinim očima. Moj dečko svaki put kad se porječkamo, kaže da sam ja već zauzela stav, i da ne može puno sa mnom.. Ne postižemo puno razgovorom taj tren, jer njemu je samo bitno obraniti svoje ponašanje, od čega ja baš i nemam puno.. Jer imam osjećaj da su uvijek to samo pusti izgovori. I tako se to vrti u nedogled. Onda nam je potrebno da sve to prespavamo, pa nastavimo razgovor sutradan, što uvijek ispadne puno bolje.
Kako god bilo, dobro sagledaj sa svih strana, i vidi isplati li ti se opraštat, i ako i drugi put dođe do tolike povrijeđenosti, hoće li ti biti teško koliko i sad ili još teže.. Dobro sve izvagni! Sretno ti!!