pa evo ja sa partnerom o vecini stvari mogu pricati ali nekada mi je potrebna neka bas cista trač -kava sa prijateljicama i onda se ispušem na tome.također nekada se prijateljicama jadam vezano za decka.pa znas glupo je kada se sqamo jadas prijateljima treba se jednom pojadaati pa 2 puta našaliti.nitko ne želi biti "servis za pomoc".prijateljstvo je odnos i u dobru i u zlu.prijateljica je nasla decka ali ne treba sada i dan i noc provoditi s anjim.ja imam prijateljicu koja je rekla da ce ona kada bude imala neku ozbiljnu vezu biti i dalje dio drustva i da ce decko biti onaj sporedni pa evo sad je u vezi vec 1,5 god i ja je od toga vec godinu dana ganjam za kavu ...bezuspjesno...qali svi mi svasta kazemo a nikada ne znas sto se moze desiti i kako ces reagirati u kojoj situaciji...ipak nekada to zavisi i od partnera jer ako stalno sa njim izbijaju svade oko partnericinih biranja :kava s frendicama ili deckom-onda se nekada cura odluci da zadrzi njega malo olabaviti u drustvu...a zapravo kad bolje skuzis: veze dodu i produ a prijateljstva ostanu ali eto ...

Slažem se s karaoke da ne duljim!!!!!

prijateljstvo je i zabava i smijeh,ali isto tako po potrebi uzajamno rame za plakanje!pravi prijatelj mora posjedovat jedno i drugo!isto tako pravi prijatelj će te saslušat kada mu se možda i ne sluša,pa ako treba i 300 puta,udjelit ti savjet...ali vrijedi da isto tako ti učiniš za njega!istina je da danas ljudi previše pričaju samo o negativnim stvarima i s time šalju negativnu energiju onome kome pričaju,te bi mi svi trebali isto imat jednu dozu "jadikovanja",ne pretjerivat...međutim to nije uvik tako...nekad i meni prijateljice znaju bit u takvoj depresiji i tužne,pa se žalit i iskreno nekad mi se to i ne sluša.nemoj krivo svatit,ali imamo mi svi briga,koliko god nekog volia i htio mu pomoć eto bar slušajući,nekad jednostavno nemožeš.ali ja osobno u tim trenucima ne kažem,niti bi ikad rekla prijateljici da ne priča više negativno jer znam da bi je povrijedila,a i imala bi pravo.nego jednostavno pokušan promijenit temu,odvuć je od negativnog razmišljanja.šta se tiče partnera i dali je u redu mu sve govorit,mislim da da jer to je ipak osoba koja ti prije svega mora bit prijatelj!ali isto tako mislim da mu se ne treb govorit baš sve,bar onaj 1% treba ipak za sebe zadržat i nikome ne govorit!a šta se prijateljica tiče,tu sam se previše puta razočarala tako da sada jakooo pazim i ne pričan baš puno svoje stvari ka i prije.međutim ne kažem,ima kvalitetnih osoba po tom pitanju,ali ako se i misliš nekoj prijateljici povjeravat neka to bude jedna u koju imaš potpuno povjerenje i isto tako ne da joj govoriš baš sve!i nikad nemoj govorit prijateljici baš sve svoje naintimnije stvari između tebe i momka,a isto tako i obratno!to ti je moj savjet i moje mišljenje!

eh da...čest je to slučaj da smo sami nekomu prijatelj, a kad nama treba netko onda su svi prezauzeti...Što se slušanja tiče draže mi je nego pričanje o sebi nekomu. Zato evo, dobrovoljno se javljam za rame za plakanje bez obveze odakle si i tko si. Ako ništa drugo s neznancem je lakše :)))) Osim toga, čemu služi ovaj portal ako nismo tu da jedna drugoj pružimo ruku? :)))

meni je isto dragi najbolji prijatelj već 7god, poznam ga još iz osnovne škole tj. tad je počelo rasti prijateljstvo koje je završilo vezom. Njemu mogu reći sve od problema, događaja, djetinjstva, odnosa sa ljudima. Pozna mena 99% onaj 1% ostavljam za samu sebe. Nekrijem ništa od njega, ako me je netko povrijedio ispričam mu situaciju i pitam ga za mišljenje, znam i zaplakat mu na ramenu jer me razočarenja baš zabole. On je osoba koja će samnom živjeti, koja će biti sa mnom 24sata kome ću ako ne njemu govoriti? Razočarala sam se sa frendicama i neulazim baš u neke dublje odnose više, mrzim tračanja, ogovaranja te mi više odgovara muško društvo. Kažeš neželiš ga opterečivati? U dobru i zlu... uvijek uz tebe, nije sve sjajno i bajno postoje problemi, razmirice... kako čete se znati odnositi jedno prema drugom ako se ne poznate. Kako će on znati da si sva tužna jer te prijateljica razočarala, nikako jer mu nečeš reći...nebi li bilo lakše reći mu da te utješi, popričati o tome te se zagrliti i pružiti jedno drugom podršku. To što si napisala da imaš potrebu da se nekom izjadaš, naravno da ti treba netko tko će te saslušati bez osuđivanja i mislim da bi to morala ostvariti sa partnerom. Mama je uvijek govorila na kraju dana mužiću (mom tati) ostajemo samo ja i ti. Ja sam za svog dečka uvijek tu, imao je težu prometnu nesreću u drugom gradu sa autom, prvo je nazvao mene da mi kaže...taj dan sam potrošila100kn na bon a on 200kn. Ali uz njega sam bila, znala sam svaki detalj i tu sam bila za sve što me trebao...proživljavala sam taj dan sa njim. Davala mu savjete, u tim trenutcima nebi vjerovala koliko to znaći jer si pod šokom i nemožeš normalno razmišljati. Tražila mu brojeve od salona, pa da provjeri osiguranje... a par dana poslje rekla mu neka nazove ženu s kojom se sudario i pita kako je? jel sve ok? jer će tim dobiti da ga neće tužiti. A šta da nije mene zvao, znaš što bi napravio odveo bi ga običnom majstoru da ga zakrpa (auto star 1god, iz salona izašao novi) i garancija mu se poništila. A ovako ga sestrin kolega došlepao u naš grad za pola cijene prijevoza, tetak sredio osiguranje, dao ga na popravak u autosalon sa novim djelovima. Ja želim takav odnos sa partnerom, da znam što će ga naživcirati, što razveseliti, što rastužiti, da znam njegove probleme, odnose sa ljudima. Da zna da sam uvijek uz njega. A to sam gradila time da ako imamo problem bilo kakav da ga zajedno pokušamo riješiti.

moja mama sve osuđuje što joj kažem, frendicama ne govorim sve, jer sam vidjela da se neke i naslađuju s mojim problemima, a dragi je uvijek uz mene i uvijek je spreman pomoći ako može. ako sam napravila nešto čega me sram ili se osjećam glupo nešto priznati, ja se pokrijem po glavi s dekom :D nisam osoba koja ima potrebu nešto držati za sebe, moram imati nekoga kome ću se otvoriti, ne bih mogla živjeti s nekim a da nešto moram/želim skrivati od njega. meni se čini da ti nisi zadovoljna s svojom vezom, varam li se?

imam dvije osobe kojima mogu apsolutno sve reć, to je moja majka, koja mi je i najbolja prijateljica i moj muž...ako i postoji nešto što me možda sram reć jednom ili ga ne želim opterećivati, kažem drugom.... imam još tri prijateljice koje vidim par puta mjesečno s kojima također mogu popričat o npr. problemima s posla, trudnoći, obitelji i sl... mm mi je postao najbolji prijatelj jer nikad nije ono što bi mu rekla okrenuo protiv mene ili mi spočitao u jednom trenutku...on me sasluša i ako može dat savjet, onda da, ako ne bar me nekako utješi i to je to...

meni mm kaže da sam se uz mene osjeća cijelo vrijeme ko K.facking Kolumbo jer stalno otkriva nešto novo kod mene, a ja smatram da je to i draž toga - ostat uvijek neotkrivena do kraja i interesantna

Nekad mu kazem sve, a nekad pesutim, nekad se zamara, a nekad ne, ovisi o niz faktora. Samo mi nije jasno koja je svrha ljubavne veze s partnerom, ako mu ne mozes reci sve?? Koja je svrha veze i vezanja za jednu osobu ?

meni je dragi najbolji prijatelj, već par godina, sve mu govorim, od a-ž, ali sigurno ne bih da on nije ovakav kakav je. sve zna o meni, od mojih snova, do mojih želja i maštarija, ali on je zrela i stabilna osoba, ništa ga ne može uzdrmati, dok moja prijateljica svom ne može ni reći da je u filmu bilo zgodnih muškaraca, jer se ovaj odmah uzvrpolji i počne joj prigovarati. zato, kakav je tvoj dečko? jel bi ti bio podrška ili bi te tvoje probleme koristio protiv tebe?