Drage zene,cure.,imam 20 godina..prije 8 mjeseci prekinula sam s deckom,ostavio me nakon 3 god.veze,,po meni na najgori moguci nacin-preko telefona.taj zadnji mjesec veze smo se malo udaljili jedno od drugog,u stvari on se udaljio od mene,s izgovorom da mu fali drustvo i misli da je u redu sto se vise ne vidamo svaki dan kao prije.slozila sam se i ja s tim iako mi je smetalo sto tako misli jer smo bili stvarno vezani,al ok.i dalje se prema meni ponasao super,govorio da me voli,nemoze zamislit zivot bez mene,planirali smo puno toga za ovo ljeto,i sad kad se prisjecam svega mrzim samu sebe,neznam zasto,mozda sam ga jednostavno pustila.tu vecer kad smo pricali rekao je da nemoze vise ovako,da nezna sta mu se desava,nije vise siguran da me voli i misli da je najbolje da prekinemo,nije htio doci i u oči mi to rec nego samo preko tog jebenog(sorry na izrazu)telefona,nije imao hrabrosti drugacije.pitala sam ga postoji li neka druga,cak se i zakleo da ne postoji.mislila sam da je to neka prolazna kriza,iako sam bila sokirana time sto prekida samnom nisam mu nista rekla,samo da ga volim i da mu zelim sve najbolje.poslije toga nikada ga vise nisam nazvala ni potrazila,a vec sljedeci dan sam cula da je viđen s drugom u gradu i da su mutili zadnjih tjedana,,s tom je curom u vezi otkad smo prekinuli.osjecala sam se izdano i prevareno,tuzna i bijesna jer mi je lagao da druga ne postoji.uvijek sam bila tip koji pati u tisini,nisam nikome pokazivala koliko me to boli,moji prijatelji danas misle da ga se skoro i ne sjecam vise,a ja ga volim isto kao prije.krivim sebe jer sam ga samo tako pustila nakon tog telef.razgovora,nisam ga potrazila,nista,samo stisnila zube i nastavila dalje.u ovih 8 mjeseci upoznala sam dosta deckiju,s jednim sam krenula u vezu prije nekih mjesec ipo,prekinuli smo prije 2 tjedna jer sam ja doslovno poludila,nisam mu dala ni da me dotakne niti poljubi.jednostavno to ne mogu.izlazim svaki vikend,druzim se,upoznajem ljude,decke,gledam ih sve,i one najljepše,ali ni u jednom nemogu naci nesto sto bi me privuklo,svi su mi tako odbojni.neznam sto se dogada samnom nakon toliko vremena,imam osjecaj da me bivsi voli koliko i ja njega i da mu je ta cura samo zabava,,neznam zasto ali srce mi to govori.znam da ste svi voljeli,i svaka je ljubav posebna,mozda me necete razumijeti ali i dalje mislim da je ovo sto osjecam prema njemu ono pravo,osjecam da me voli,nesto mi to govori svaki dan,svaku noc,samo kao da cekam kad ce me nazvat..mozda i ludim?sta da napravim?nekad mi dođe da ga nazovem ali nemogu to napravit,preponosna sam osoba,kad nisam trcala za njim kad me ostavio necu ni sada,radije cu ovako patit u tisini i cekat da me nazove,mozda taj dan ipak dođe.morala sam vam ovo napisati,s tim da nitko bas nitko nezna kako se stvarno osjecam,volim tog gada i dalje,svako jutro kad se probudim prvih nekoliko sekundi nisam svjesna nicega,odmah pomislim na njega,imam osjecaj kao da smo jos skupa,kao da je samnom u mislima ili tako nesto,,onda se sjetim te noci i tog razgovora prije 8 mjeseci,,tako mi je svaki dan od tada..sta se dogada samnom,molim vas da mi date bilo kakav savjet,bilo sta,jer ni s kim ne pricam o ovome,jednostavno ne zelim i ne mogu,bojim se da cu se slomit,lakse mi je ovako. nadam se da me necete zanemarit,stvarno mi treba necije misljenje o svemu ovome. :/