|

|
5.1.2010 7:59:10
jorgovan | Br postova: 218 |  offline 
Htjedoh nešto napisati ali maaalenaaa i brineta su već dosta napisale :). Dodala bih je ljudski mozak velika tajna neotkrivena, sa sa njim i ljudski um, duša, tijelo, snovi...mada izgleda jezivo, ali to je na neki način dar. Većini ljudi se to događa, davno se to pripisivalo vješticama, no ovo je ipak 21 st i ljudi su pametniji, individualniji, raspolažu svojim znanjem i intuicijom, to ne treba sakrivati, može ti uveliko i pomoći kad se navikneš nositi s tim. Ipak, znaj, te stvari se ne događaju zato što ih ti sanjaš, one bi se i tako dogodile, ljudi teško i nikako utječu na svoju sudbinu čak i kad je znaju. Pomiri se s tim i uživaj u svakom trenutku života. Što se tiče sna o tvom ocu, moguće je da si preopterećena razmišljanjem o svemu tome i da počinješ sanjati svoje strahove, ono čega se najviše bojiš.
|
|
|

|
4.1.2010 21:37:55
maaalenaaa | Br postova: 219 |  offline
u mene je pomalo slična situacija...samo što u snovima ne "sanjam" loše stvari.....uglavnom su to neki događaji,susreti i slično...tako primjerice nisam vidjela prijatelja 10 god...jedne noći sam sanjala da ću ga sutra vidjeti na molu u svom gradu,što ćemo pričati i sl....i sve se ostvarilo....i tako više puta....
no kad se radi o smrti ili nesrećama,to me uglavnom hvata po danu...jednostavno me uhvati bol u trbuhu,ne mogu disati,užasno sam tjeskobna( a to više zvuči kao panični napadaj) i tada mi se pojavi slika osobe u određenoj situaciji...vjeruj mi da su grozne slike....
u prvi mah nisam znala kako se nositi s time....a budući da imam socijalnu fobiju otišla sam u psihijatrice...dosta smo pričale o tome što mi se događa....kaže da jednostavno postoje ljudi koji su sposobni primati emocije koje drugi projiciraju...nema tu ništa loše ni zabrinjavajuće...neki su jednostavno intinuitivni i to je to....
možda je to kod tebe...jednostavno zbog brige i povezanosti osjećaš kad se loše stvari događaju oni koje voliš....
s psihološke strane,snovi su uvijek odraz problema koji nas muči u stvarnom životu....možda bi trebala preispitati samu sebe i odnose s roditeljima...možda otkriješ štogod korisno :) možda si jednostavno napeta,pod stresom i sl...razloga je uistinu mnogo,.....no vjeruj mi da je lakše da snove smatraš samo snovima...jer kad bi uvijek tako brinula oko "stvarnog" sna...izludila bi jako brzo :) ne znan je li ti ovo bilo išta od pomoći ,ali bar san pokušala :S
|
|
|

|
4.1.2010 20:05:55
brineta_25 | Br postova: 826 |  offline 
Nastavak-To je ipak njena volja.Vjerujem i ja u snove i njihovo značenje,daleko od tog.Mada sam imala nekih zdravstvenih problema i imala sam užasne košmare šta se tiče toga.Primjer,imala sam bulimiju 10godina.Znala sam sanjat da se prežderavam i nagrcam se toliko vode i da trebam povratit,i tad se probudim i bude mi lakše kad se probudim i vidim sebe u krevetu,al me isto uznemirio san.Sad,nedavno sam sanjala da čekam u redu za kolače,čekam ,čekam kad e doć i kad su došli,da dobijem priliku da ih kupim i nažderem se,kad ono,oni došli,a ja otišla iz dućana.Da li je to Božji znak da je bolest prošla ili šta?Uglavnom,lakše mi je pao taj san nego oni prijašnji.Meni osobno razgovor sa svećenikom pomaže,više nego ikoje tablete.Nađem neki mir.To ti je moj savjet,ne znam koliki si vjernik i koliko vjeruješ,ali ne događaju se tebi samo takve stvari,ima nas još:)Jednostavno,mir u sebi i čista savjest.Nisi ti za ništa kriva niti imaš razloga za grižnju savjesti.Nadam se da sam malo pomogla.Inače,ne bi bilološe možda prije sna popiti čaj od valerijane ili šalica mlijeka sa medom.To smiruje,ja sam se odrekla svih tableta mogućih,smatram da imaju više nuspojava nego koristi...Sve je u glavi...
|
|
|

|
4.1.2010 19:54:19
brineta_25 | Br postova: 826 |  offline 
I sama sam bila svjedok sličnoga,nažalost,samo ne kao ti,opet nasreću sada.Ali,recimo,ja se katkada bojim svojih riječi.Znam točno pogodit tko zove na tel,koliko je godtiju gostiju bilo u hotelu čiji je vlasnik mamin direktor,al u brojku.Znam pogodit neke stvari da je to horor,kad nekoga spomenem taj se javi u roku od minut,rekla sam da više riječi neću izgovorit.Nekad se bojim same sebe...A sad snovi,hm,nemoj se samo okrivljivat za smrt prijateljice.Možda kao žena imaš malo jaču intuiciju,pa si to predosječala u sebi,ali ti nisi nipošto kriva.Smatra se da kad sanjaš da je netko umro da si mu produžio život.Znam da je teško izgubiti nekoga bliskog,daleko od tog,ali treba ostati miran i psihički stabilan.To što si pokušala pričati s mamon je skroz opravdano jer ipak ona i tata čine "duo",dvije polovice,jing i jang.To što ti ona u snu nije odgovarala,ne mora značit da te nije čula niti da ne želi razgovarati s tobom,nego čisto možda nije bio trenutak za to.Pričat ćeš s njom kad ona to bude htjela,a ne ti.
|
|