ja bih to odmah riješila, što razvodom, što batinama. da mi netko govori ko psu da je on gazda i da me napada što dišem u njegovom prostoru je neoprostivo.
mozda sam ja neki posebni slucaj, jer moja veza daleko obilazi ove nacine trpljenja, ali ti moras znati biti svoja i samim time stati za sebe. muka u braku zbog dugogodišnje veze je neopravdana.

Hvala na iscrpnom odgovoru. Nije lako s današnjim teenagerima, pogotovo jer puno njih zna se ponašati bahato prema svakome. Ne bih rekla da on ima neku averziju baš prema tebi, ali to je ta dob kad se oni iskaljuju na svemu i znam da ti to nije lako trpjeti, bez obzira na to što kažeš da nisi roditelj. svakako treba imati jake živce, veliko razumjevanje pa i strpljenje, jer vjerujem da će dečko kad malo sazri ipak promijeniti svoje ponašanje i odnositi se prema tebi s više poštivanja.
Cura je već odrasla, a i žensko je pa mi je jasno da je s njom bilo lakše uspostaviti kontakt.
Kažeš da je tvog supruga ex žena sustavno varala. To je sigurno ostavilo posljedice na njemu i njegovom samopouzdanju i moguće je da se boji biti potpuno otvoren s tobom. K tome si dosta mlađa od njega, možda se boji da se stvar ne bi ponovila.
Ipak, ne mogu opravdati njegovo ponašanje jer da je ne znam što bilo u prošlosti, ti nemaš veze s tim.
Nadam se da ćete proraditi malo više na zbližavanju, ako on inače nije tako loš čovjek, ne moj odustajati. Ali daj mu do znanja da si povrijeđena njegovim riječima, i manipuliranjem rastavom.
Uz tebe sam u potpunosti i ako ti bilo šta treba slobodno mi se obrati.
Želim ti svu sreću,!

Idemo redom....u prijašnjem braku bio je 17 godina...bio je strana koja je bila sustavno varana godinama...kaže nije znao...ili nije htio znati ili vidjeti...više nijeni bitno...pa saznanje o tome...pa ostanak još neko vrijeme u braku zbog djece i slično......njegova kćer ima 22 godine i s njom imam kako i ona kaže kaže ok odnos...(iskreno nema tu neke prevelike ljubavi lažne....ali ivažavanja ima..ona je već odrasla i zrela cura s kojom se može razgovarati...s kojom se povremeno družim u "paru" trčanje...sportske aktivnosti i sl.... E...mali je skroz dr priča 18 godina...dakle razveli su se kad je njemu bilo 13 i pol.....mada je sam svojevremno izjavio da je razrednica primjetila kako je sretan od kada su mu se roditelji razveli...bio je svjedokom galam...svađa...svega ružnog što to nosi....osjetljivo razdoblje...sam od sebe strašno neambiciozan..indolentan....počeo tu i tamo izostajat iz škole...koristi situaciju što mu majke nema često kod kuće...ne živi s ocem...i sl.... e sad...kad je s njim problem...narvano da ja i mm imamo problem....iz ovog ili onog razloga...ne želim ulaziti u njegove odgojne metode jer i sama nisam roditelj....ali dalo bi se i o tome razglabati....istovremeno on ne shvaća da su to ljudi koji imaju svoje interese i nije im baš zanimljivo s roditeljima provoditi kvalitetno vrijeme...na žalost tako je to!!! Barem koliko ja vidim.... Mi želimo naše dijete(o tom sam već pričala)...2 spontana...ne ide....sve je ok...ali..ko zna..prevelika količina stresa tko zna...ili jednostavno priroda....da je ostavilo posljdice ostavilo je...strah od ponovne trudnoće....i gubitka...osluškivanja tijel da li je "plod" još uvijek tu etc.....koliko vidim brankice...nisi za badava odgajatelj...ljubav prema svojoj i tuđoj djeci je neupitna....ja s dr strane ne mogu se pohvalit prevelikoj ljubavi prema toj djeci...ali uvažavanju da.....mali stvara u meni svojim ponašanjem pritajenu averziju prema njemu....ali ne dozvoljavam sebi da se spuštam na njegov nivo...kad dođe kod nas pa komentira di šta stoji...jesu nove čaše....je li novi tv i sl....(a njegov otac kaže da on ima emocije prema tom stanu)...za boga miloga to je mladić koji ima novi stan od 100 kvadrata...novi dom....što bi trebalo (sad već ljutnja u meni progovara) ovaj stan u muzej pretvorit...

Razumijem da se nalaziš u tunelu i još uvijek nalaziš opravdanja za njega.
Znaš šta me zanima? Koliko je on bio u prvom braku i kakav uopće imate odnos s njegovom djecom?
Jesi li im se približila, da li vi funkcionirate skupa kao obitelj, da li se družite zajedno?
ili se samo prepucavate međusobno?
Ja imam dijete iz bivšeg braka, moj dragi ima dvoje, ali mi smo od početka zajedno u tome, naši razgovori uvijek uključuju svu djecu, zajedno se smijemo njihovim šalama ( oni su svi još maleni, moj 11 a njegovi su još predškolci),skupa šetamo i igramo se. Ja inače jako volim djecu i ne vidim razlog za ljubomoru ni s tvoje strane ( napisala si da bi bilo lakše da je on solo, dakle, da nema djecu).
Ne znam, znali su i mene neki ljudi "dobronamjerno" upozoravat-pa on ti ima djecu, kako ćete vi to...
Ali kad postoji istinsko zajedništvo i ljubav između dvoje ljudi onda se sve može i to oplemenjuje.
Njegovi klinci su moje bogatstvo, i kroz odnos s njima naučila sam se novoj vrsti ljubavi.
Pokušaj proraditi na tome ako misliš da bi to promijenilo stvar.ipak, ne sviđa mi se njegovo ponašanje prema tebi...taj njegov rječnik..

točno seraphina...u pravu si...još uvijek ga pravdam i slažem se da nema za pravo prilikom svake svađe spominjati izlazak na ulicu.....da kojim slučajem živimo kod mene ne bi mi palo na pamet spomenuti da živi KOD MENE......i ta svađa tj njegov monolog ispred njegove kćerke...to mi je dodatno poniženje i udarac!!!

da..Brankice u pravu si....doduše ovaj moj nije zbilja toliki psihopata kao tvoj bivši...on jednostavno kao da je podvojena ličnost...divan i brižan s jedne strane...(kuha...financijski je uz mene...ne brani mi ništa...druženja...izlaske....samo što sam ja to svela na minimum...a i nisam nekakav noćni tip)....A onda tema...djeca...tu puca....kad ne pitam ništa vezano za njih nisam zainteresirana....kad nešto po njegovu mišljenju previše komentiram...kaže mi da se ne miješam...da nikad se nisam pomirila s njihovim postojanjem i sl...ok nećemo se lagat...hvala bogu da je lakši "slučaj" solo razvedeni muškarac....ali Bože moj...e sad više mi zbilja nije jasno kako se postaviti...jer on tvrdi kad ima poblem s malim...da onda ima i problem sa mnom...Naravno da je njegovo viđenje ove problematike totalno drugačije....krivica je isključivo moja...ja stvorim problem...pritišćem ga....a on ne može pod presingom funkcionirati...ma!!!! to je za debelu psiho studiju....
ali uporno i iznova se preispitujem i stvaljam na papir mane i vrline....i svejedno mi zvone u ušima te grozne riječi preko kojih ja ovaj put neću olako prijeći....ne prijetim za sada ničim....izbjegavam ga....kao kod svojih sam....na poslu sam duže...jer za sada mi se ne razgovara....ne gleda mi ga se....Roditeljima ništa nisam govorila...kako bi oni to prihvatili sam Bog zna? sigurno ne baš najbolje...DA LI BI SE JA MOGLA VRATIT U RODIT DOM??? i to je pitanje...ne zbog njih,,već zbog sebe...Ponekad mislim do vraga pa možda i ja snosim dio krivice??'ili je on toliko izmanipulirao sa mnom da tako razmišljam?'možda sam već dosadna i naporna...ali jednostavno se nalazim u tunelu....a nema baš puno svjetlosti pri kraju....bar je za sad ne vidim

anonimna još uvijek ga pravdaš!
''Zanima me da li je tvoj bivši cijelo vrijeme prema tebi bio takav ili kad si ga "taknula u žicu"? Da li je on prilikom svake svađe spominjao rastavu i "plašio" te??''
ti bi trebala hodati cijelo vrijeme kao po jajima oko njega...pa ti si sad tu, i to je tvoj stan isto koliko i njegov.živiš tu!!! ako on živi u prošlosti, ne moraš ti ispaštati, zato što je on zadrti primitivac koji ne poštuje SVOJU ŽENU. i da se posvađate, PA ŠTA SAD, ali to mu ne daje razlog da te svaki put tjera na ulicu

Draga Anonimna!
Moj bivši je bio jedan jako čudan tip, njemu uvijek nešto nije bilo po volji ( premalo razgovora, previše razgovora, nisi ovo-ono, šta si sad rekla, ponovi zadnju riječ, zašto mijenjaš glas, zašto se čuješ sa svojima, zašto si ovo, zašto nisi ono i td itd). Njemu naprosto nije bilo moguće ugoditi jer on ne zna za emocije, ne zna za ljubav i poštivanje, znao je samo za zapovijedi, strogoću, emocionalne ucjene, i da, znao je pobuđivati jaki osjećaj krivice u meni.
Kao da sam ja kriva što pada kiša ili zbog njegovog nesnalaženja u poslu i slično.
Takvi ljudi su ti čudaci, njih ne treba taknuti u žicu jer su oni već sami po sebi taknuti tj pomaknuti.
Ponekad bi me pokušavao plašiti, pa sad ponekad bi znao spomenuti i rastavu ali nije me to baš diralo. Manipulirao je puno gorim stvarima, pokušavao mi uništiti samopouzdanje na svim poljima, naročito seksualno.
Bio je užasno užasno ljubomoran do te mjere da ne bi smjela ni pozdraviti a kamoli progovoriti riječ s nekim muškarcem. Kontrolirao me, pratio, dolazio na posao...
Do te mjere da kad sam radila u dječjem vrtiću ( ja sam odgajatelj) prijetio da će mi polomiti kosti ako me vidi da pričam s kojim od očeva jer to samo kurve rade.
Ludom čovjeku ne možeš pojasniti. Štopao mi je vrijeme dolaska kući a gotovo uvijek bi dolazio po mene.
Želio je biti moj gospodar i stalno je naglašavao svoju važnost tipa Ja sam ti muž, moraš me slušat i poštivat.
Zadrti primitivac.
Pitaš me za rastavu...
Bila sam iscrpljena i psihički i fizički, ja sam svoj bijeg iz te kuće planirala godinama i uvijek mi je nedostajalo malo samopouzdanja da to ostvarim.
Ja sam inicirala rastavu tj ja sam pobjegla glavom bez obzira, izletila vani nakon jedne od brojnih svađa i samoj sebi rekla VIŠE SE NE VRAĆAM.
Prije toga nikad nisam odlazila, pa se vraćala, to je bio totalni rez kojeg on nije očekivao.
Danima mi je prijetio na mobitel, lupao po vratima i vikao po zgradi, pratio me. Iskidao je sve moje stvari na komadiće.
Ali znaš što, nije mi iskidao dostojanstvo.
Prošlo je, ja sam slobodna. Dišem, smijem se. Nema više uznemirenosti, straha, suza...
Nije bilo vrijedno tolike muke.
Draga, nije vrijedno. Nemoj se bojati boriti za sebe, zaslužuješ sreću i osmijeh, zaslužuješ ljubav.
Nije sramota biti razvedena žena, nije sramota priznati da si zlostavljana, sramota je dići ruke od sebe i pomiriti se s tim.
Tu sam da ti pomognem, ohrabrenjem ili savjetom...kao i sve ove divne žene i curke koje su puno pomogle i meni...

Potpisujem karla.Eto ti fin savjet iz muskog ugla,a ko ce koga bolje znati ako ne oni sami sebe.Potpuno je blesavo zivjeti na taj nacin,da se neko dere na tebe i da te vrijedja,ma daj.
Ja stvarno ne razumijem, ni te ljubavi ni te nacine zivota,bilo bi mi dovoljno da mi kaze "idi ",da me vise nikad ne vidi u svom zivotu.Koja ponizenja,svasta

Draga Brankice!!! Tvoj post mi stvara knedlu u grlu...Zanima me da li je tvoj bivši cijelo vrijeme prema tebi bio takav ili kad si ga "taknula u žicu"? Da li je on prilikom svake svađe spominjao rastavu i "plašio" te??
I kad je konačno došlo do razvoda ko je bio inicijator?