draga moja kao da čitam svoju priču samo ja ni na kraj pameti nebih pomogla toj kuji i ja danima ne spavam i pijem tablete da bih gurala dalje djeca me trebaju.obećao je i moj pa ćemo i to vidjeti kaže da me voli i želi ostati sa nama volim i ja njega i sama ne znam šta sam mu dopustila da ostane moj je i spavao sa to udatom glupačom .dani su mi puni sumnji ,patnje .ne jedem pijem tablete i ubijam se razmišljajući kako dalje kako prijeći preko toga .ista bol i isti problem kako dalje....

Dugo pismo ne,zašto nemorate imati grižnju savjesti uvijek će se naći netko ko vam želi pomoći.Iz sveg napisanog ja vidim samo vašu ljubav prema suprugu,podržite supruga u nastojanju da spasite brak,nek njegova ljubavnica radi sa svojim što hoće,to nije vaša briga.To što ste vi doživjeli doživi masu žena ,ali vaš suprug je taj koji se želi vratiti a ne poći za tom drugom ženom.To nek vam bude misao vodilja,ipak ljudi smo to se moglo desiti bilo kome pa i vama da spavate s drugim muškarcem,možda mislite ,ma ne,ja ruku u vatru ne stavljam za nikoga,okolnosti čine čovjeka lopovom.Zar nemislite ponekad pa makar u snovima da postoji neki imaginarni u određenim okolnostima da biste stavili sve na kocku,ja mislim da da.Vratite se svom suprugu,ne gledajte nazad nego napred,pravite se kao da se ništa nije desilo ,pokušajte to u svojoj glavi prebaciti,ne spominjite prevaru ,planirajte obiteljski odlazak na more.Život je kratak ,ne mučite se više,dajte u svoj život malo ljubomore s vaše strane ,mi to žene znamo,malo mu ubacite bubu.Nadam se da sam vam malo pomogla.Sretno uplovite u novi brak(mislim stari)

ti si toliko dobra osoba da je to za nepovjerovati,cuvaj ti sebe i svoju djecu,zaokupi se sa sobom.Ako ga vec voliš toliko ostani s njim a to da piješ neke tamo tablete radi njegovog bezobrazluka i da sutra oboliš a on da uživa sa drugima ako to želiš izvoli.Ja ti se divim,divim se tvojoj duši i da imaš toliko srce da ga voliš poslije svega da razmišljaš o njegovoj ljubavnici i njenoj djeci.Kažu da muškarci i žene ne varaju bez razloga da uvijek postoji nešto što im fali u kući i da zato idu drugima...Pokušaj odgonetnuti šta tvom mužu fali kad je vaš odnos u pitanju,ako ga vec želiš i dalje

Vidim da si odgovorna osoba i da uzimaš sve u obzir u ovim okolnostima. Svejedno mislim da vaš brak nikada više neće biti isti. Ti si uložila sebe u brak i obitelj, držala sva četiri ćoška kuće, i gle kako ti on vraća. To je velika frustracija za tebe, a on se ne može tako lako i brzo promjeniti.
Utjeha bi ti trebala biti to što vjerovatno nema idealnog muškarca: da dobro zarađuje, da pomaže, da je odgovoran, da nije lijen, da ne pije, ne kocka, ne tuče, ne vara. Da li se možeš pomiriti s tim, pitanje je sad.Sljedeći će muškarac u tvom životu možda imati neku drugu manu.
Nek ti bude vodilja da voliš sebe, a od muškaraca da ne radiš idola jer oni nisu bogovi.
Znam ženu koja je u ovakvoj situaciji odlučila da ovaj život proživi „tako kako je“, ali da će u sljedećem životu jako paziti koga će voljeti i kome će dati svoju ljubav.

Hvala vam svima na savjetima.
Evo, nakon mnogo razgovora, preispitivanja vlastitih emocija, želja i potreba, još uvijek ne znam na čemu sam sa samom sobom.
Moj muž ima velike probleme s emocijama. On je toga svijestan, samo mislim da nije svjestan koliko taj problem utječe na mene.
Istina je to da sam čula dio onog što sam htjela čuti – da me voli, da je njegov smisao života biti sretan samnom i s našim djetetom.
Problem je sada u meni. Hvatam ga za svaku rečenicu koja nije dobro složena i analiziram njen smisao. Zahtjevam da sve to pokazuje djelima, a ne riječima. Trenutno ga ne prihvačam takvog kakav je bio nekad. Tražim više, jer smatram da zaslužujem puno više. I mnogi če reći da to nije ljubav, da je to samo želja mog ega da bude zadovoljen. Mnogi će reći da ljubav nije traženje dokaza, već davanje i primanje bez očekivanja.
I ponekad se lecnem na to sve i kažem sebi, i sigurna sam u to: Da mi se sutra dogodi kakva bolest, da se dogodi nekom od naše obitelji nešto loše, da veću podrškui veči oslonac od njega ne bi imala. Svjesna sam njegovih mana, ali svjesna sam i njegovih kvaliteta.
I sve je to mix isprepletenih osječaja.
I nekad, kada razmišljam i analiziram naš brak, vidim sebe kao krivca za to što je takav. – Kroz naš zajednički život uvijek smo jedno od drugog učili. Učili smo prihvačati ljude takve kakvi jesu, učili smo kako biti solidarni, tolerantni prema drugima, imati razumjevanja za druge. Mislila sam da u emocionalnom smislu rastemo zajedno. Ali istina je da u tom cijelom procesu nisam pomišljala da bi ga trebala poučavati ljubavi. Čak pomišljam kako sam možda i zakazala u tom smislu. Možda sam ja oopčenito pojam ljubavi (pažnje i nježnosti) uzimala zdravo za gotovo.
Istina u tome svemu je da sam mislila da pokraj sebe imam zrelog, odgovornog čovijeka, a nisam razmišljala odnosno nisam vidjela ili željela vidjeti muškarca u kojem čući neodgovoran balavac koji ne razmišlja o tome što je ispravno već je usredotočen samo na ono što želi i za što ima potrebu činiti.
Nisam mu oprostila. Njegovu budalaštinu mu ne predbacujem. Po tom pitanju sam dosta realna i razumna- ne volim dolijevati sol na ranu jer situacija je i ovako i onako dosta teška.
Znam samo da sada sebi dajem vremena za odluku. Prvo se usmjeravam na svoje psihičko i emocionalno zdravlje, jer imam osječaj da ni fizički više nisam dobro. Krečem na aerobik, masažu. Počinjem raditi uskoro. Jest da nije nešto jako sigurno, ali definitivno se veselim tome. Nove obaveze će mi dobro doć.

Vjerujem da s mojim odg neces biti toliko zadovoljna, ali posto cu ti ga ipak reci, na tebi je da vidis sto ces i kako dalje. Sto se tice tvoga muza, prije svega ovo sve kroz sto prolazite nije stalno. Kazes da je u tom nekom stanju ne dan dva, mjesec...nego vec puno duze. Sada je samo pitanje imas li dovoljno snage i mozes li ti njemu oprostiti i prihvatiti te stvari koje ti je on napravio. Mozes li sve zaboraviti i nastaviti tamo gdje ste stali ili ces mu to predbacivati dok god ste zajedno. Volis li ga dovoljno da mu oprostis i da zaboravis!? Stvar je samo sto ako mu i oprostis, neke stvari se ne mogu zaboraviti. Ne opravdavam ga, ali reci mi, da te pevario (ali u doslovnom smislu te rijeci, ne emocionalnom) da li bi mu prevaru mogla oprostiti ili bi tada presao granicu tolerancije koju si zacrtala u vlastitoj glavi!? Koliko vidim iz tvog teksta, on ne zeli otici i prekinuti brak s tobom, jednostavno se ne zeli maknuti.
Ne znam da li jos uvijek odrzava kontakt s tom "emocionalnom" prijateljicom. Mozes li ista uvjetovati sto se toga tice...prije svega, po meni, bi trebala sjesti prazne glave (bez predbacivanja) i vidjeti kako on vas vidi za mjesec, dva...godinu...da li i on vidi da je sve to pogreska i zeli li se potruditi da ostanene u braku.
Spomenula si da mozda trazis opravdanje zbog ostajanja u tom braku jer ga volis. Vjerujem da vec i sama znas odgovor...duboko u tebi, negdje je skriven ali postoji. Zbog svih stvari kroz koje ste prosli, zbog onoga "u dobru i zlu" ti si jos uvijek tu. Vjerujes da se jos sve moze popraviti, ali ponekad gubis snagu kada trazis razloge i smisao takvog neceg sto je napravio. Ali ono sto je najgore, odg na takva i sl pitanja, nikada neces znati (jer vjerovatno ih ni on sam ne zna), ali oni ce samo utjecati na tvoju psihu da budes razocaranija u brak i ljubav prema svome muzu. Sama sebi si rekla da ga volis, ako mislis da se vrijedi boriti za njega, bori se. Ako mislis da on tebe jos uvijek voli, a po meni te voli jer da je odlucio bilo sta s "prijateljicom" on bi to i napravio, u najgorem slucaju otisao bi i ostavio tebe i dijete. Ne vjerujem da bi forsirao ostanak u braku u kojem i sam vidi da vise nema srece. Sjednite...razgovarajte, to je jedino sto ti preostaje. Jedino tako mozes doci da rezultata, jedino ces tako znati na cemu ste i koliko se vrijedi truditi, da li se uopce vrijedi truditi i ima li smisla.
Ovo sto se tice davanja i trazenja paznje, ljubavi ili njeznosti. Prije svega, ljudi nisu isti. Netko to zna pokazati, dok je kod drugih to skriveno (ali zato vidis u malim sitnicama da im je jos uvijek stalo). Samim time sto si s njim toliko dugo, prihvatila si ga takvog kakav je, zasto sada preispitivati nesta sto traje vec dugih 15 god. Zasto sumljas u sve ono lijepo sto je bilo. Nakon nekog vremena skidaju se maske i dobijes ono sto vecina ljudi ne vidi. Vecina vasih prijatelja i rodbine ne zna kroz sto ste sve prosli da bi izdrzali toliko zajedno, tu je stvar kompromisa i koliko zelis dati sebe u vezi/braku. Ti ga znas, znas ono sto je bio i ono sto je sada...koliko je on drugacija osoba...zelis li ga i dalje ili si digla ruke...
Ti jedina znas sto ces i kako napraviti, drzim fige da bude sve ok.

Anonimna, čitajući što si pisala, nekako sam u tome svemu našla sebe i svoj brak, za koji mogu reći da je zaista dobar, ako ne i odličan, i pokušavam sebe zamisliti na tvom mjestu, jer ništa nije nemoguće. Pametna si žena, ali previše iskrena i dobra prema ljudima koji to očito ne zaslužuju i koriste tvoju dobrotu. Ovo kad si rekla da ste kod tvojih roditelja, asociralo me na to da si ti vjerojatno "katica za sve", kod kuće sve napraviš, dočekuješ muža kada dođe s posla, brineš se o djetetu, o svojim roditeljima - ocu... Tvoj muž smatra da si na "sigurnom", zna kakva si, zna što može očekivati od tebe, zna da si odgovorna prema svemu i svima i on je u svakom trenutku bez ikakve brige što se tiče kuće i obitelji (ne ulazeći sada u to koliko ti pomaže ili ne kad je kod kuće).
Zamisli kakvo je to olakšanje kad netko drugi brine o svemu, a ti samo svoj posao radiš ? Pa to je prekrasno i ostavlja vremena i volje da čovjek još uvijek poželi živjeti kao nekada kad je bio u godinama u kojima ga nisu sputavale obveze. To što živite u zajednici s tvojim roditeljima ovo samo potencira.
Ono što želim reći je da tvoj suprug zapravo nije bio primoran da odraste. On je u tebi našao drugu majku, ženu, ljubavnicu, majku svojoj djeci, kuharicu, kućnu pomoćnicu, barem 5 u 1...
Mijenjaj sebe, nemoj i dalje biti ovaj "paket aranžman".

citala sam i cula za dosta problema u braku,ali nikad nisam vidjela da je zena jaka i da u njoj ima toliko ljubavi svaka se zali,kuka,histerise itd ti nisi takva (svaka cast), trebala si savjet da razbistris svoje misli u glavi i nadam se da ces odlucit sta je najbolje za tebe,ja ti necu govorit nista opsirno jer cure su rekle dovoljno samo sto se tice svekrve i mame mislim da ne slusas njih prvo ovo nije vrijeme kao sto je bilo njihovo kad su se zene bojale ljudi i trpile svasta,a dr.one ne osjecaju ono sto osjecas ti sad..jako si pametna i razumna osoba bori se za svoju djecu i za sebe,neka on shvati da ako on moze bez tb mozes i ti bez njega treba mu to bez obzira ostali vi skupa il ne..odluka je na tb sta ces i kako dalje,zelim ti puno srece pa javi nam kako je proslo

Draga anonimna, ja sam jaaako premlada i neiskusna u ovom području, da bi ti mogla išta pametno savjetovati ii govoriti. Također nisam čitala ni druge odgovore pa ako se u nečemu ponovim, oprosti. Ono što sam ti ja poželjela reći nakon čitanja tvog posta, jest da ti se uistinu divim. Vidim iz ovoga da si jaka, stabilna i samosvjesna žena puna ljubavi. Istina, tvoj muž je uistinu budala zbog toga što je učinio, ali ti si kroz to postala još veća onoga trenutka kada si se sa time suočila sabrano, bez scena i drame, svjesna da njegova prevara nije kraj svijeta, niti tvog ni njegovog života. Ne znam što ćeš učiniti, niti kako ćeš dalje postupiti, ali što god bilo učini to uzdignute glave, bez tableta i osjećaja nemoći, jer već davno si dokazala da si nevjerojatna žena.
Želi ti svu sreću. Ukoliko se odlučiš boriti za svoju ljubav i brak, želim ti da tvoj muž uvidi potpunu vrijednost žene koju ima kraj sebe, a ti da zauvijek pamtiš taj pothvat kao svoj životni uspjeh i pobjedu. Ukoliko se ipak odlučiš na drugačiji ishod, želim ti da sve prođe što bezbolnije za tebe i da se ipak sve riješi u miru.
Stvarno mislim da danas ima premalo ovakvih žena koje se sa teškim situacijama suočavaju snažno, sabrano i prije svega požrtvovno.

Draga moja. <3

Znam da ga volis i znam da zelis ostati sa njime.
Znam da trazis jednu malenu mrvicu koja ce ti dokazati da i on tebe voli.


Razmisli kako se ti osjecas? Dali se osjecas voljenom uz njega? Dali je vrijedan svega toga?
Ili si prazna, preopterecena, tuzna?

Vjeruj mi nitko nije vrijedan tvoje tuge.
A sigurna sam da te mnogi mogu voljeti.

Ne znam sto jos da ti kazem. To je to od mene. Kako god odlucila, nadam se da ces odlukom biti zadovoljna.
Zelim ti svu srecu. :*