hej, ne moras me postivati, ja sam jos mlada, imam 24 godine :) ja sam isto imala slicnu situaciju da sam bila ovisnik o svome decku (iako moj nije nikada otputovao) i samo mislila na njega i cekala kad cemo biti zajedno...a to nije dobro, s time ga pomalo gusis...ipak u neku ruku covjek treba imati i svoj zivot, neke svoje hobije, zanimacije, svoje prijateljice, isto tako i decki, ali naravno, sve u granicama normale...ja kazem da je svakom covjeku onako kako si on poslozi u glavi...ako ja sama odlucim nesto, da cu se pokrenuti, raditi ovo ono, onda ce to tako i biti...jer ne dozvoljavam si da se prepustim depresivnom raspolozenju, uvijek si razmislim, pa cekaj, pa sta meni zapravo u zivotu fali...i sl...ja npr.evo vec svakodnevno vjezbam, trcim, citam, i bas se ugodno i ljepo osjecam na kraju dana...radim nesto korisno...pomazem roditeljima...kuham, ucim se kolace praviti...:)) milijun je i bezbroj opcija da se covjek ljepse i bolje osjeca...ako ce ti biti tesko, slobodno dodji ovdje i javi se...:) vidis i njemu je jako tesko, sigurno se i on malo brine radi svega, zato mu moras reci da ga volis, dati mu potporu, utjesiti ga da ce vrijeme brzo proci, da cete se cuti svakodnevno, reci mu da ces naci posao, i za to vrijeme pomalo prikupljati neke novce...trgni se :)) sve najbolje ti zelim...pusek

Puno vam hvala na ovom savjetu,i rasplakali ste me i sve što ste napisali je točno.Sama sebi sam krivac za sve i moram se pokrenuti.Za početak ću dati potporu mom dečku jer vidim da je i njemu teško jer mora ići i nećemo se viđati.Idem odmah sad :))

Draga anonimna, iskreno da ti kazem ja tu nigdje ne vidim neki problem. sama sebi stvaras probleme i kompliciras zivot. Moras dati decku potporu i podrzati ga u njegovoj karijeri. nipošto ga nemoj sputavati i davati mu do znanja da si toliko ovisna o njemu, da sta ces ti bez njega, nemoj da stekne dojam da bez njega neces moci zivjeti...sve je to u redu, volite se itd.ali ipak nije kraj svijeta sad za tih pola godine sto necete biti zajedno, moci cete se svakodnevno cuti, hvala Bogu pa su napredovale tehnologije, tu je Internet, skype, mobiteli...neznam da li putuje u inozemstvo ili u Hrv....Kazes da imas prilika za posao?? ajme meni, pa neznam kako ce ovo sada zvucati, ali mnogi bi ljudi danas u Hrvatskoj ''ubili'' doslovno za posao...sta cekas vise, prihvati i ugrabi prvu poslovnu priliku i pocni sto prije raditi...jos kazes da su ti i financije lose...zeno draga, pa sta ti jos cekas...kod nas se danas vise ne pita sto zelis raditi, radi se ono sto se moze, gdje se ukaze prilika...ljudi rade da bi imali za kruh, da bi prezivjeli...kada krenes na posao vjerujem da ces se puno bolje osjecati, puno ce ti prije proci tih 6 mjeseci koliko ti nece biti dragoga, a i sigurna sam da ce i tvoj dragi biti ponosan na tebe sto si se napokon osamostalila i pokrenula! zar se mozes zamisliti da npr.tvoj dragi otputuje, a ti stalno doma, jadikujes bez njega, ne ides na posao...mislim da bi te to tek ubilo u pojam...ovako ces raditi 8 sati dnevno, sto je najvaznije, neces biti sama i neces biti okruzena sa 4 zida, nego ces biti s ljudima, druziti se malo, i spojiti ugodno s korisnim, a vrijeme ce ti samo tako proletjeti...to ti je prilika da tih 6 mjesec ucinis nesto za sebe, iskoristi to vrijeme za druzenje s prijateljicama, ukoliko nemas bas neke prijateljice i drustvo, potrudi se da obnovis neka stara prijateljstva, ili se jednostavno upici na neki tecaj, nesto sto dugo vec zelis i sto te zanima, npr. fitness, joga, ples, sta ja znam....nesto gdje ces se moci druziti s ljudima, a opet ce ti i tvoje tijelo biti zahvalno...ako volis citati, uclani se u knjiznicu, citaj knjige, zaista danas ima fantasticne literature za citati...pocni trcati, rekreirati se...sta ja znam...imas punooo punooo opcija...ako treba nabavi si nekog slatkog peseka malog, s kojim ces ici svaki dan u setnje, neces biti usamljena, biti ces svaki dan na svjezem zraku...sta ja znam...sad ja tu navodim sve ono sto ja volim i sve ono sto bih ja radila da mi brze prodje vrijeme....pa nije te ostavio da bi trebala bas toliko panicariti...ako si sigurna u njegovu ljubav i osjecas da te voli, nemoj se nicega bojati...maksimalno iskoristi vrijeme razdvojenosti da sredis svoj zivot, nemas pojma kako ce on biti sretan kad se vrati, a ono ti sva cvates...baterije napunjene, radis, imas svoje novce...svakako, nemoj da ga nikako sputavas u bilo cemu, pokazi mu da si mu bezgranicna potpora i imaj za njega razumijevanja...ono sto si nama tu napisala da si ovisnik o njemu, njemu niposto nedaj do znanja!! a i uvijek mozes doci ovdje na forum i tipkati sa svima nama...nije sve tako crno, ajde kako da te jos utjesim, zamisli samo koliko jadne dječice svakodnevno umire u Africi jer nemaju sto jesti...zamisli kolike se tragedije oko nas svakodnevno dogadjaju...ovo tvoje je sve nista u usporedbi s time...zato glavu gore, poradi na svome samopouzdanjui raduj se i cijeni male stvari...zivot je prekratak da bi razbijali glavu s time...uostalom, tvoj dragi ce se vratiti...ova razdvojenost samo moze ucvrstiti vasu ljubav ako je medju vama sve ok i ako se volite i slazete!slobodno se javi ako ce ti biti opet tesko....