Pozdrav svima. Evo po prvi puta pisem nesto ovako pa cu pokusati biti sto jasnija i kratka,ako bude moguce... U sretnom sam braku,uglavnom,skoro 2 godine,a za 2 mjeseca nam stize beba. Suprug je stariji 11 godina,razlicite smo vjere ali nista od toga ne predstavlja problem jer imamo slicne poglede na svijet,duhovne i materijalne i iste smo struke. Nakon 6,7 godina divnog i posebnog prijateljstva desila se veza i nakon toga brak...iako kao da smo oduvijek znali da cemo provesti zivot zajedno... Uglavnom se jako dobro razumijemo,ali koliko intenzivni i lijepi bili dobri trenuci toliko su intenzivne i bolne svadje. Suprug je nacitan svim i svacim,proso gotovo sve faze samospoznaje,ove i one filozofije,one ili one religije...i to mi je jako lijepo i oduvijek sam imala razumijevanja ako jedno jutro odluci biti musliman,hare krishna,tibetanac,budist,pravoslavac....jer u svemu tome ima nesto dobro... Dakle u svemu tome se jako dobro razumijemo.. Nesuglasice se javljaju najvise u rjesavanju svakodnevnih sitnica ili rjesavanju vaznih zivotnih pitanja... Da objasnim...ja sa 25 godina pustim posao u svom rodnom gradu,preselim se od svojih jer znam da stim covjekom zelim provesti zivot. Zivimo u njegovom stanu(roditelji mu ga kupili)i sve bi bilo sjajno da nas posao svakodnevno ne prisiljava na 2 i pol sata voznje tako da i nemam osjecaja da i zivim u tom gradu.Price o preseljenju pocinju jos prije 3 godine...na moju inicijativu jer sam vec bila u razmisljanju kako cemo kad dodju djeca(jer smo ovdje sami,skoro sami...ali to cu objasnit kasnije) ali mi je uvijek kazivano da ce sve doci u svoje vrijeme,da moram imati povjerenja(i dan danas mi nije jasno u sta i u koga ako se covjek sam ne pokrene..).Od tada prolaze godine,stize beba a moj suprug jos nije spreman na preseljenje...Puno puta smo pricali ali on kupuje vrijeme raznim pricama...da se sad ne isplati prodavati stan(a nemamo kako kupiti drugi ako ne prodamo ovaj),da sta mi fali ovdje... Da napomenem da u istoj zgradi zivi njegov brat sa zenom i dosta su vezani i to je veliki razlog zasto se suprug ne zeli odseliti...ali vjencao se za mene a ne za brata... Tako da su svi planovi uglavnom zajednicki vezani...ceka se prilika da se mozda nadje dvojna kuca u tom drugom gradu pa da svi kao jedna vesela komuna zivimo zajedno.... Ja se zelim nekako odvojiti,imati svoj zivot sa svojim muzem i djecom, iako to nikako ne znaci odvojiti ga od njegove prve obitelji...Dosta mi je da se moram prilagodjavati njegovom bratu,znati kada se napije na putu za doma,pa treba ici po njega,kada mu je auto pokvaren,i 10 dana mu stoji pokvaren jer mu se ne da odnjeti ga na popravak dok se komotno i bez briga tih 10 dana vozika u autu od supruga... i mali milion drugih stvari..jer je naviko da sve u zivotu,ali sve rade drugi za njega...Ja ne zelim sa tim privjeskom zivjeti....Da se razumijemo.pricamo o ljudima koji imaju 40 godina i nisu vise klinci...Moji muz kao to razumije ali kada spomenem da bi trebali poceti raditi na promijenama u zivotu a ne samo pricati onda kaze da sta nisam zadovoljna,da neki nemaju niti to,da necu ja odlucivati o prodaji stana...Da to on mora sa ocem rijesit...Sve mi je to jasno,iako me malo boli jer smatram da kao njegova zena imam pravo sudjelovati u odluci jer se radi i o mojem i o djetetovom zivotu... Govori mi se da nemam razumijevanja i strpljenja...a vec gotovo 4 godine cekam,70 % stvari mi je jos u rodnoj kuci a muz se nije pobrinuo niti da dobijem ormar u kojem ce mi stati sva roba...a kad sam mu to napomenula onda je reko da si mogu sama stvoriti svoj kutak...da sta cekam... Te price oko ulaganja u stan su prestale jer je u zraku od onda ideja da nam je ovo privremeni dom,a imalo bi se sta uloziti(sve bi trebalo obnoviti) i imamo novaca ali cekamo...odnosno ja cekam da moj muz postane spreman nesto promijeniti... Pitam se do kada je normalno cekati...sada je zadnji rok kada djete napuni godinu dana i ja cu poceti opet raditi ali ne mozemo stan prodati i kupiti i preseliti se u 7 dana,uz malu bebu naravno... Dosta je pod utjecajem svoga oca,jest da mu je on kupio stan ali jel trebamo cekati da on kaze sad ili trebam cekati da se moj muz odvoji prirodno od svoga brata(sa 40 godina!!!!!)... Boli me to jer traje vec dosta,ja sam strpljiva...vecina knjiga,robe,cipela,uspomena...sve mi je u rodnom gradu jer ovdje nemam mjesta ali pomirila sam se s time da je ovo privremeno rjesenje i da cemo uskoro negdje poceti stvarati nase zajednicko gnjezdo... Imam strpljenja za sve.. nije naviko pokupiti za sobom,nije naviko rjesavati obaveze na vrijeme,nije naviknuo voditi racuna o bilo kakvim svakodnevnim stvarima,oprati auto??!!!Ma zasto molim te,pa ja trudna zena idem i operem ga bez problema...platiti racune na vrijeme...ma kakvi...svega se moram ja sjetiti jer je on u oblacima,nekakvim duhovnim i intelektualnim oblacima...Nekako mu je sve u ovom zivotu tesko,malo je lijen i to i sam prizna ali kada treba nesto promijeniti onda to ide jako sporo... Ali ja cekam cekam,volim ga takvog kakvog je.Jasno mi je da imamo razlicito djelovanje,ja sam navikla stvari odmah rjesavati,platiti racune odmah,popraviti nesto odmah...njemu mogu proci mjeseci,godine... puno neplacenih kazni,puno opomena...puno bacenog novca...Puno toga je promijenio i poboljsao ali dosta mi je da kad god hocu nesto na svoj nacin napraviti slusam da sam zedna ljubavi,da nikad nisam zadovoljna,da imam problema u glavi,i stalno se mene analizira...psihoanaliza i opet psihoanaliza... Sve smo to prosli i zaista o svemu mozemo razgovarati,i o mojim problemima u djetinjstvu i o njegovim ali na kraju uvijek,ali uvijek je problem u meni... Mozda sam pod utjecajem trudnoce ali dosta mi je cekanja da covjeku od 40 godina dodje da oprostite iz guzice u glavu a ja sa 11 godina manje sam spremno pustila sve u svom rodnom gradu,od prijatelja,posla,raznih aktivnosti(a bilo ih je puno.)jer sam znala uz koga mi je mjesto... Ne znam sto bih vise napisala,ima tu jos puno detalja,ne znam koliko sam bila jasna,bilo mi je potrebno ovo sve napisati i podjeliti s nekim pa ako imate koji savjet samo dajte.