čitam vaše odgovore i komentare,neki su stvarno nebuloze,neke su me popljuvale,neke razapele kako ću ubiti svoje dijete i uglavnom savjeti tipa :razmisli još jednom i zadrži dijete.....napravila sam abortus,sada je to iza mene,ne kajem se ni najmanje,nije mi žao ni malo,samo mi je žao što sam to morala proći jer je boljelo i imala sam dojam da dr. koji je to obavljao kao da je kopao po stroju za pranje rublja...moralizira se o ubojstvu djeteta koje još i nije dijete već nakupina stanica a što je sa ženom koja prolazi psihičku i fizičku torturu?Gdje je tu moral i poštivanje ljudskog dostojanstva????nema ga.....one pametne koje su me pitale za kontracepciju pa evo možda i kod vas zakaže danas-sutra pa vam se dogodi isto,ne želim nikom zlo ali događa se zato nemojte govoriti o nečem o čemu pojma nemate jer neželjena trudnoća se ne događa samo neukim,priprostim cigančicama i seljankama,ona se događa SVIMA ! A birati između svog zdravlja fizičkog i duševnog i fetusa ja biram sebe,zbog ovo dvoje koje imam,koji me trebaju!Prva stvar nakon što sam došla kući iz bolnice koju su mi djeca rekla bila je"ti si naša najbolja mamica na svijetu,svi bi bili sretni da imaju takvu mamu" ,ničim potaknuti to su mi rekli i sama sam ostala zatečena ali to mi je bio samo još jedan dokaz da sam ispravno postupila!Ne sramim se svog čina,sramim se društva koje pogrešno razmišlja,koje je primitivno i zaostalo,dalje idem hrabro i dignute glave :)))

menzova sada se ti mozes ljutiti na mene , ali tvoja mama je u par godina imala tri slučajne trudnoce, nije li to malo previse slučajnih trudnoca, postoji kontracepcija , nije bas to samo tako, slučajno sam zatrudnjela pa cu sada eto roditi

Za mene je abortus u svakom stadiju trudnoce ubojstvo. Ali slazem se sa palomom, u ovakvoj situaciji di majka ima vec dvoje djece koja ju trebaju, koja ce ih voditi kroz zivot, uciti i stitit...mislim da bi ja to napravila, i nastavila nekako (vjerojatno tesko) zivjeti sa gubitkom bas zbog druge djecice. Jer, majka je majka, ne moze ju nitko zamijeniti...
Ali prije svega bi se potrudila maksimalno i sve opcije sagledala..isla doktorima, ne samo jednome, vise misljenja cula...da budem sigurna kako drugog izbora nema.

Uostalom, ovdje nije pitanje o tome...nego o iskustvima sa abortusom...
U svakom slucaju, zelim ti sve najbolje...

a dobro menzova, tvoje misljenje s kojim se ja ne slazem, meni ni petero brace i sestara ne bi mamu zamijenilo, ona je jedna jedina i ne moze je apsolutno nitko nadoknaditi. doktori kad se dovedu do toga da moraju birati uvijek gledaju spasit majcin zivot bez obzira na sve, ne zanima njih tvoje misljenje previse. zamisli sebe kao dijete od 5 godina, da li bi ti radije svoju mamu ili brata/sestru? svako dijete bi mamu izabralo, i da se jednog dana dovedem u situaciju da moram birati, ja svom djetetu ne bih htjela ubit mamu jer bi me vjerojatno cijeli zivot mrzilo (s pravom, kad bi bilo dovoljno staro da skuzi sta sam napravila). a pobacaj, uzasno sam protiv njega, ali u nekim situacijama je glupo ne napravit ga. moje misljenje. anonimna, ispricavam se sta ovaj moj post nema veze s tvojim pitanjem, odlazim s ove teme

joj plus, minus...nije to ni bitno i ne treba se toliko obazirati na te gluposti....draga paloma evo ja se kao buduca majka ne slazem s tobom...da sam u situaciji u kojoj se mora birati izmedju mog i djetetovog zivota, izabrala bih djetetov, bez obzira da li kod kuce imam jos jedno ili dvoje djece...znam da nece biti sama, imaju oca (hvala Bogu pa imam divnog muza) i ostalu obitelj koja ce se brinuti za njih i umanjit ce im osjecaj da mene nema, iako je majka nezamjenjiva, tako bar kazu...tom odlukom ne izgiravam mucenicu, vec je to moj posljednji dokaz ljubavi, majcinske...mene za neka tri tjedna ocekuje porod i naravno voljela bih da sve prodje u redu i da budem uz svoje dijete tu, ali posto nikada ne znas kada nesto moze krenuti po zlu, napisala sam pismo svom dijetetu da zna zasto sam se odlucila za njezin zivot...ponavljam, nadam se i molim da se taj moj strah ne ispuni, ali ako stvarno dodje do toga gdje doktori budu morali birati, pa onda neka bude moje dijete na zivotu...
evo dat cu ti i primjer moje bake...njezine tri kceri su umrle od raka, sve u dobi izmedju 44 i 52 god....sad ce vecina reci da nema to nikakve veze za nerodjenim dijetetom, to su odrasle zene, ali ja ne mislim tako jer gubitak djeteta je nesto strasno, bilo to dijete embrio, fetus ili odrasla osoba...hvala Bogu nisam imala spontani, prva mi je trudnoca, ali one koje su imale spontane i koje su morale pobaciti znaju bolje o cemu govorim...
ili moja mama: ja sam neplanirano dijete, umalo pobaceno, hvala Bogu pa sam ziva...5 godina nakon mene, u sred rata je moja mama opet zatrudnila, opet neplanirano, ali je dozivjela spontani...to joj je otvorilo oci i pogodilo je samo tako, i sad joj bude tesko kada se sjeti...nakon tog 2000. je na svijet dosla moja sestra, isto neplanirana, u teskoj financijskoj situaciji i taj put se mama odlucila dati zivot i sretna je zbog toga, ali gubitak dijeteta koje je prije nosila joj je i danas bolna tema...

uuuuuuuu....skrenu mi sa teme...oprosti draga anonimana i ponavljam, nadam se da ce na kraju sve biti dobro i da ces se oporaviti, ako zaista nemas drugi izbor...

eh caprica nije mi jasno zasto si pobrala toliko minusa, slozila bih se s tobom u svemu osim u ovoj zadnjoj recenici, ja mislim da je zivot majke dvoje (ili bilo koliko djece) vrijedniji,(ma cak i ne mora biti majka) puno vrijedniji od zivota nerodjenog djeteta. jer ta majka, zena je nekome jako potrebna, nekome bi zivot bio isprazan bez nje, a to nerodjeno dijete ce se lakse preboljeti. mozda okrutna, ali realna istina. zapravo radjanje po cijenu vlastitog zivota mi je nepotrebno izigravanje mucenice. bar ja gledam po sebi, da je moja mama nakon mene odlucila rodit znajuci da ce umrijeti, ja joj to nikad ne bih oprostila

menzova je u pravu jos jednom doktoru najmanje, makar i privatniku

draga anonimna, pokusat cu napisati koju rijec bez osude....ako je zaista zdravlje u pitanju i moglo bi biti ugrozeno u velikoj mjeri, onda se jedino mogu pomoliti za tebe da se oporavis i za tvoju bebicu koja nazalost mora umrijeti...da li si trazila misljenje drugih lijecnika...ja da sam u tvojoj situacija ne bih lako prihvatila misljenje jednog doktora, nego bih isla po jos 5 ako treba, ali to je moje misljenje...pretpostavljam da ti nije bilo lako donijeti odluku i jako mi je zao da ce nazalost beba platiiti svojim zivotom...tebi zelim brz oporavak i da iduci put zaista pripazis da ti se ponovno ne desi trudnoca, pa sve opet ponovo...

@magnolija-mislim da ovakvim pitanjima nije mjesto na forumu, zasto to mislim, zato sto će ti večina zena reći nemoj to napraviti, odnosno večina ljudi, i iznositi svoja iskustva, o tome trebas razgovarati s a svojim muzem, mamom tatom i sta ja znam s kim, a ne sa nepoznatim zenamama na forumu, koije imaju razna iskustva i uglavnom su protiv , i samo ce te izivcirati a iovako si jadna samo ti treba moraliziranje..MAGNOLIJA JE SVE REKLA

anonimna,šta tvoj suprug kaže na to i koliko ti je staro ovo dvoje djece koje već imaš?