Trebam mali savjet :D ovo je vjerojatno pitanje za sve žene zdravog razuma (očito sam ja poblesavila). Ovako… dali je drugačiji ukus za glazbu i mjesto za izaći subotom vani toliko velika prepreka u vezi, da hodamo po rubu, već neko vrijeme? Ja njegov ukus za glazbu toleriram (nisam se u tome našla, ali nemam apsolutno nikakvih predrasuda prema toj glazbi ni prema ljudima koji to slušaju, naprotiv znam i tamo subotom otići đir) on s druge strane ima potrebu pljuvati po toj glazbi, mjestima gdje se ta glazba pušta i ljudima (po njemu su sve tamo drolje, a dečki kreteni,seljačine bez mozga) koji tamo izlaze. Mi jesmo u puno stvari iz suprotnog svijeta i savršeno se dopunjujemo, ali po tom pitanju se ne možemo naći. Ne bi to niti toliko smetalo da kad želim ići s prijatljicama vani u taj klub, uvijek počnu rečenice npr: „ali ja vise necu s tobom bit i gotovo sam ti reko ja za tebe brinut necu kad volis ic u takvim mijestima idi“ ili „ces me ostavit ili cu ja tebe pa onda idi di oces i skim oces i gotovo“. Jesam li previše popustljiva ili jednostavno zaljubljena glupača? Kako da riješim taj problem? Kad on o tome ne želi razgovarati nego samo kaže(zadnji put ej to rekao): „idi di ćeš, u zadnej vrijeme si počela previše zajebavat, ja ne želim imati curu jaranku koja ide po takvim klubovima“. Ja naravno glupača popustila i otišla u drugi klub. Bilo mi je oke, ali ne tako dobro kao što bi mi bilo u tom „jaranskom“ klubu.